Zašto je važno slušati svoje tijelo?

„Slušati vlastito tijelo“. Zvuči poprilično jednostavno, možda čak i banalno, zar ne? Toliko smo puta, i to u različitim kontekstima, zasigurno čuli da „samo treba slušati svoje tijelo“, ali jesmo li ikada uistinu malo stali i razmislili što to uopće znači i znamo li kako slušati vlastito tijelo? Čak i ako znamo kako, jesmo li spremni uistinu ga čuti?

U današnje vrijeme užurbanog načina života, u kojemu je stres na neki način „u trendu“ i kada si nerijetko zadajemo znatno više obveza od onoga što možemo podnijeti, osluškivanje i slušanje signala koje nam vlastito tijelo odašilje je posebno važno. Ponekad smo toliko usmjereni na neke naše ciljeve, želje i planove, da potpuno zanemarimo brojne znakove koje nam tijelo šalje jer zove u pomoć. Trudimo se biti „savršeni“, uspješni na svim životnim poljima i u svemu čega se dohvatimo te se nerijetko prilično forsiramo kako bismo ta svoja nastojanja i ostvarili. U cijelom tom perfekcionizmu i težnji (po našem mišljenju) „savršenstvu“, često zaboravimo na ono najvažnije – sebe, svoje potrebe i zdravlje. Upravo je zato iznimno važno osluškivati, slušati i, na kraju, POSLUŠATI svoje tijelo.

Slušanje vlastitog tijela u kontekstu vježbanja

Logično, uloga našeg tijela u vježbanju je neporeciva. Htjeli mi to ili ne, ono bi nam trebalo diktirati kako ćemo odraditi koji trening, koju vrstu treninga ćemo odabrati, kojim intenzitetom ćemo koji dan vježbati i sl. Istina, treningom izravno djelujemo na naše tijelo, poboljšavamo njegovu izdržljivost, preoblikujemo ga, utječemo na brojne komponente zdravlja te ga činimo otpornim na brojne stresove, i one tjelesne, ali i u određenoj mjeri i mentalne. Iz ovoga proizlazi i neupitna važnost vježbanja.

Ipak, koliko god mi „istrenirali“ svoje tijelo, ono nam često šalje signale i moli nas da mu priuštimo ili pak da ga poštedimo od određene aktivnosti. Ako znamo slušati svoje tijelo, moći ćemo primijetiti da će ono od nas nekada naprosto zahtijevati da, primjerice, umjesto intenzivnog intervalnog treninga odaberemo nešto smireniji trening poput Pilatesa ili nekog flow-a. Isto vrijedi i obrnuto – ako smo planirali odraditi neki laganiji trening, ali naše tijelo je u odličnom stanju i puno energije te nas naprosto „traži“ malo intenzivniju aktivnost, zašto mu to ne bismo priuštili?

Posebno je važno svoje tijelo osluškivati i za vrijeme samog treninga. Ono će nam najbolje znati reći kad je dosta, a kad možemo nastaviti, povećati opterećenje, ubrzati ili pak nešto promijeniti. Upravo je zanemarivanje signala koje nam tijelo šalje prije, za vrijeme i nakon treninga najčešći razlog nastanka brojnih ozljeda te lošeg oporavka.

Ne zaboravimo i na um

Prema holističkom pristupu, naše tijelo čini divna sinergija uma, tijela i duha. Zato je često vrlo nezahvalno razdvajati ove komponente, a čak i kad ih razdvojimo, ta podjela može biti vrlo „umjetna“. Osim slušanja tijela, moramo slušati i svoj um, odnosno vlastito mentalno stanje. Ponekad možemo biti toliko mentalno iscrpljeni da i uz najbolju tjelesnu spremu naprosto nemamo dovoljno snage za pokrenuti se i odraditi trening koji smo planirali. I to je u redu. Možda nam u nekim situacijama trening, odnosno tjelesna aktivnost, može pomoći da se mentalno bolje osjećamo, ali to nije nužno uvijek tako. Nekad će nam možda biti dovoljan samo odmor, ali nekad ćemo možda morati potražiti pomoć – od bližnjih ili profesionalnu, ovisno o kojem je stanju riječ.

U svakom slučaju, osluškivanje signala koje nam odašilju i tijelo i um je iznimno važno. Time pokazujemo poštovanje prema samima sebi i povećavamo svoju kvalitetu života.