Iskustvo trudnice – vježbanje u drugom tromjesečju

Trudnoća je uistinu posebno razdoblje koje za neke žene može biti prekrasno, a za neke, na žalost, vrlo teško i izazovno. Iako je generalno preporučeno vježbati u trudnoći, nekim ženama se, iz ovog ili onog razloga, ipak savjetuje mirovanje i/ili prestanak s određenim uobičajenim aktivnostima. Ipak, danas ću s vama podijeliti svoje iskustvo koje je definitivno jedno od pozitivnijih.
Jedan od mojih najvećih strahova (naravno, uz to da se nešto s bebom zakomplicira) bilo je mirovanje ili tzv. “čuvanje trudnoće”. Imala sam dovoljno sreće da je sve išlo po planu i mogla sam bez problema biti aktivna kao i prije trudnoće – ići na posao, trenirati, družiti se i sl. Sve s “blagoslovom” liječnika, naravno.
Drugo tromjesečje – najljepše razdoblje
I dok su me u prvom tromjesečju zamarale mučnine, one su bestragom nestale točno na početku drugog tromjesečja. Doslovno ih jedan dan samo nije bilo i to je bilo to – krenulo je, po mom iskustvu, najljepše razdoblje trudnoće. Osim prestanka mučnina, u drugom tromjesečju doživjela sam takav nalet energije da sam i sama bila u šoku. Doslovno sam imala više snage i volje za svime nego prije trudnoće. Ovo je posebno zanimljivo jer je bilo ljeto, velike vrućine i pravo ono vrijeme “fjake”, a ja sam pucala od energije. To mi je svakako uvelike pomoglo i pridonijelo održavanju odlične rutine vježbanja.
Kako su izgledali treninzi?
U to vrijeme još uvijek sam vodila grupu Pilatesa na kojoj sam cijeli trening odrađivala sa svojim vježbačicama. Uz dva sata Pilatesa, imala sam još dva (nekad i tri) treninga snage u tjednu. Naravno, te treninge snage prilično sam prilagodila svom stanju – vanjsko opterećenje sam smanjila, odnosno postupno smanjivala kako je trudnoća napredovala. Modificirala sam i same vrste vježbi – sve sam radila statično i umjerenim tempom. Visokointenzivne vježbe poput marinaca, skakanja ili sprinteva izbacila sam još u prvom tromjesečju jer ih naprosto ni prije nisam baš preferirala, tako da sam se s guštom okrenula samo statičnim vježbama.
Dobar dio drugog tromjesečja trbuh mi se nije niti malo ocrtavao (odnosno još se nije “ispupčio”) pa sam se znala naći u situaciji da za vrijeme treninga “zaboravim” da sam trudna i da moram ipak biti opreznija.
Kako se bližio kraj drugog tromjesečja, trbuh je (napokon) krenuo rasti i to prilično brzo, što je, naravno, zahtijevalo i dodatne prilagodbe. Primijetila sam da mi duge šetnje baš i ne odgovaraju, kao niti hodanje na traci na trčanje uzbrdo pa sam svoje zagrijavanje zamijenila vožnjom bicikla u sjedećem položaju ili veslanjem na ergometru kad bih bila raspoložena za nešto intenzivnije.
Sve u svemu, odabir vježbi i frekvencije samih treninga prepustila sam vlastitom osjećaju, odnosno slušala sam svoje tijelo. Prilično je jednostavno – ako bi se osjećala iscrpljeno ili bi me nešto boljelo (primjerice, krajem drugog tromjesečja znale su me jako boljeti/zatezati prepone), naprosto bi taj dan primirila i odgodila trening čak i ako sam ga danima planirala.
Prehrana
I što se tiče prehrane je sve bilo bolje od očekivanog. Kako su nestale mučnine, tako mi se vratio moj uobičajeni apetit (u prvom tromjesečju nisam mogla baš jesti sve jer sam osjećala odbojnost prema određenoj hrani). Jela sam doslovno kao i inače – umjereno i raznoliko. Nisam imala nikakve posebne želje, dapače. Kao što sam već i naglasila, bilo je ljeto, što podrazumijeva velike količine svježeg sezonskog voća i povrća, a to je bilo upravo ono što mi se u tom razdoblju najviše i jelo. Masna hrana mi nije odgovarala niti sam imala ikakvu potrebu za istom, što nije nikakva razlika u odnosu na razdoblje prije trudnoće. Ovakva umjerena i sezonska prehrana svakako je uvelike doprinijela održavanju visokih razina energije i treninzima.
Za kraj
U svakom slučaju, moram ponovno naglasiti da je vježbanje u trudnoći izrazito individualno i da, prije svega, treba slušati savjete i upute svog liječnika. Naravno da će otprije aktivnim trudnicama biti lakše održati neku zadovoljavajuću vježbačku rutinu, ali nije kraj svijeta ni ako to ne bude moguće. U ovom razdoblju života iznimno je važno pustiti vlastito tijelo da “odradi svoje” i poslušati njegove znakove kojim nam poručuje da usporimo ili nešto promijenimo.