Zašto vježbaš? Što ti je?

Autor: Fitnes učilište 6 minuta 31.08.2026.

Motivacija je kompleksan i vrlo važan aspekt mentalne pripreme za trening ili natjecanje. Ona predstavlja sve ono što nas izvana ili iznutra potiče na aktivnost (ekstrinzična i intrinzična motivacija) te da u odabranoj aktivnosti i ustrajemo (1).

Faktori koji motiviraju ljude da počnu vježbati nisu nužno isti oni koji će ih i zadržati da ostanu aktivni tijekom vremena (6). Isticanjem i neprestanom promocijom pozitivnih učinaka tjelesnog vježbanja od strane kineziologa i stručnjaka sličnih interesa, šanse da osobe dugotrajno ostanu aktivne se zasigurno povećavaju.

Razlike po dobi i spolu

Neka od dosadašnjih istraživanja (2,3,4) kod muškaraca su pokazala značajno višu intrinzičnu motivaciju temeljenu na želji za što boljom izvedbom (majstorstvom), a osim toga, pokazalo se da ih natjecanje ili izazov više motiviraju nego što je to slučaj kod žena (2,3,5,6,7). Također, čini se da kod žena, prema ranijim istraživanjima, ipak dominira ekstrinzična motivacija, vezana uz kontrolu tjelesne mase te fizički izgled i tjelesnu privlačnost (2,3,5,6).

No, čini li Vam se da se neke stvari posljednjih godina ipak mijenjaju? Nama se čini da, osim što se zadnjih godina polako budi svijest o važnosti tjelesnog vježbanja, da se neke stvari mijenjaju i po pitanju motivacije i samih motiva za uključivanje u tjelesno vježbanje.

Potaknuti tom mišlju, 2022. godine proveli smo jedno malo istraživanje gdje smo anonimnom anketom htjeli ispitati upravo motive zbog kojih osobe postaju, ali i ostaju aktivne, kao i koliko se ti isti motivi razlikuju s obzirom na dob. Istraživanje je obuhvatilo 288 ispitanika u dobi od 18 do 82 godine, a uzorak su činile 172 žene i 116 muškaraca (8).

Ispitanike smo, za potrebe istraživanja i kasnije interpretacije rezultata podijelili u 3 skupine po dobi:

mlađe odrasle osobe (od 18 do 45 godina) (n=203);
starije odrasle osobe (od 46 do 65 godina) (n=49);
osobe starije dobi (od 66+ godina) (n=36).

Analizirajući rezultate dobne skupine od 18 do 45 godina, zdravlje (37%) je, kao i kod ostale dvije dobne skupine, najveći motiv za uključivanje u rekreacijsko tjelesno vježbanje. U navedenoj dobnoj skupini, osim zdravlja kao motivi dominiraju i samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva nakon tjelesnog vježbanja (19%) te izgled i želja za smanjenjem tjelesne mase (18%).

Promatrajući zasebno žene i muškarce u ovoj dobnoj skupini, rezultati pokazuju da je zdravlje prioritet u oba spola (37%), dok su, s obzirom na druge motive, žene nešto usmjerene na fizički izgled i smanjenje tjelesne mase (žene=21%; muškarci=14%) što je u skladu s rezultatima dobivenim i u prijašnjim istraživanjima.

Od ostalih motiva za uključivanje u rekreacijsko tjelesno vježbanje u ovoj dobnoj skupini, zastupljeni su još i: želja za održavanjem tjelesne kondicije te motoričkih i funkcionalnih sposobnosti (9%), socijalizacija i potreba za druženjem (4%), smanjenje stresa (3%), ljubav prema sportu i tjelesnom vježbanju (3%), više energije za svakodnevicu (3%), zabava (2%), vrijeme posvećeno sebi (1%) te trener kao motivator (1%).

Zdravlje kao motiv dominira i u dobroj skupini od 46 do 65 godina (39%). Ono po čemu se ova dobna skupina razlikuje od prethodne je povećanje potrebe za druženjem i socijalizacijom (15%), dok fizički izgled (10%) i dobar osjećaj nakon vježbanja (10%) postaju nešto manje bitni kao motivi za uključivanje u rekreacijsko tjelesno vježbanje.

Uspoređujući motive žena i muškaraca ove dobne skupine, zdravlje je i dalje prioritet (žene=41%; muškarci=38%) te se njegova značajnost kao motiva malo povećala u odnosu na prethodnu dobnu skupinu. Od ostalih motiva za tjelesnim vježbanjem u ovoj dobi, spominju se: ljubav prema sportu i tjelesnom vježbanju (7%), smanjenje stresa i opuštanje (4%), zabava (3%) i vrijeme posvećeno sebi (1%).

Ne iznenađuje podatak da zdravlje i u dobnoj skupini 66+ godina prednjači pred ostalim motivima koji potiču osobe na rekreacijsko tjelesno vježbanje (39%). Kod žena je ovaj motiv izraženiji (žene=45%, muškarci=25%). Socijalizacija je u ovoj dobi od iznimnog značaja što pokazuju i rezultati ovoga istraživanja koji istu navode kao drugi najčešći motiv za uključivanje u tjelesno vježbanje (20%). Ne smijemo zaboraviti ni važnost održavanja kondicije i pokretljivosti u ovoj dobi (19%), što im olakšava svakodnevicu. Osobe ove životne dobi koje su aktivne, dulje ostaju samostalnije i neovisnije od pomoći drugih.

Od ostalih motiva, ispitanici navode: osjećaj zadovoljstva i samopouzdanja nakon treninga (11%), ljubav prema sportu i tjelesnom vježbanju (7%) i zabava 2%. Zanimljivo je da u ovoj dobi iznimno opada motivacija temeljena na izgledu i gubitku tjelesne mase (2%) što ukazuje na promjenu prioriteta i motiva za tjelesno vježbanje s porastom dobi.

Zaključak

Da bismo mi, kao treneri, na kvalitetan način pristupili osobi i motivirali ju da postane (i ostane) aktivnija i uključi se u neki od programa organiziranog tjelesnog vježbanja, važno je da poznajemo i razumijemo pozadinu „priče“ i što je to što je osobi (određene dobi i spola) važno te što ju može motivirati i potaknuti na akciju.

Ovo istraživanje je provedeno na relativno malom uzorku (naročito što se tiče osoba od 46 godina i starijih) te su za potrebe donošenja objektivnijih zaključaka potrebna daljnja istraživanja. Međutim, ovo istraživanje vam, za početak, može biti dobra nit vodilja u praksi.

Literatura:

Barić, R. (2012). Motivacija i prepreke za tjelesno vježbanje. Arh Hig Rada Toksiko, 63(Supplement 3):47-58.
Molanorouzi, K., Khoo, S., Morris T. (2015). Motives for adult participation in physical activity: type of activity, age, and gender. BMC Public Health, 15:66. doi: 10.1186/s12889-015-1429-7.
Egli, T., Bland, H.W., Melton, B.F., Czech, D.R. (2011). Influence of Age, Sex, and race on college Students’ exercise motivation of physical activity. Journal of American College Health, 59(5):399–406.
Morgan, C., McKenzie, T., Sallis, J., Broyles, S., Zive, M., Nader, P. (2003). Personal, social, and environmental correlates of physical activity in a Bi-ethnic sample of adolescents. Pediatric Exercise Science, 15(3):288–301.
Chowdhury, D. (2012). Examining reasons for participation in sport and exercise using the physical activity and leisure motivation scale (PALMS). In: Doctoral dissertation. Victoria University: School of Social Science And Psychology Faculty of Arts; 2012.
Šimunić, V., Barić, R. (2011). Motivacija za vježbanje povremenih rekreativnih vježbača: spolne razlike. Hrvatski športskomedicinski vjesnik, 26: 19-25.
Morris, T., Clayton, H., Power, H., Han, J. (1995). Activity type differences in participation motives. Australian Journal of Psychology, 47:101–2.
Gudelj Šimunović, D., Vukelja, M. (2022). Motivi uključivanja u rekreacijsko tjelesno vježbanje. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. 2022. str. 1497-1504.