Zašto nam je burger primamljiviji od brokule?

Čak i ako ste fitness manijak koji pazi na svaku kaloriju, ne morate se sramiti priznati da nezdrava hrana ima nevjerojatan okus. Svi smo razmišljali o tome zašto zdrava hrana nema tako primamljiv okus kao junk food, a ispostavilo se da je to zato što je biljna hrana u prirodi lako dostupna, jer gorčina nekih od ovih namirnica govori našem mozgu (zbog evolucijskih razloga) da je možda i otrovna.

No zašto su krafne, kolačići, čips, keksi, pizza i pljeskavice toliko privlačni? I zar ne bismo mogli naučiti svoj mozak da zavoli brokulu na isti način kao i hamburger? Odgovor na pitanje zašto volimo junk food prema nekim istraživačima je jednostavan, ali u isto vrijeme vrlo složen.

Što nas je naučila evolucija?

Jednostavan dio su ona “tri mušketira” nezdravih sastojaka – sol, masnoća i šećer. To su tri hranjive tvari koje su zaista važne u smislu našeg hedonističkog nagona ili naše volje. Ako razmišljamo o ljudskoj rasi i o tome kako smo nastali – ovdje je upozorenje evolucijska misao – a to je da smo evoluirali u prirodi. U prirodi posvuda imamo biljke i nije bilo potrebe da razvijemo tako neodoljivu želju za biljnom prehranom. Međutim, naša su tijela također zahtijevala određene stvari.

Sol kao naša “uspomena na ocean”

Uzmimo sol kao primjer. Prema teoriji evolucije, vjerojatno je život započeo u oceanu, a morska voda ima puno natrija. Podrijetlo života, ti stanični objekti, kupali su se u slanoj otopini. Sada se naša tijela i stanice kupaju u slanoj otopini. Budući da smo se preselili iz vode na kopno, moramo nadoknaditi natrij.

Stoga, ako smo naišli na hranu koja je sadržavala natrij, za preživljavanje naše vrste bilo je neophodno imati mehanizam koji će znati jesti tu hranu, i od tamo vjerojatno potječe prirodni apetit za solju. U prirodi nalazimo hranu koja ima fiziološki važnu razinu natrija (ne previsoku koja bi bila štetna, a ni premalu da nadoknadimo svoje potrebe za ovim mineralom).

Šećer i mast kao izvor energije

Isto vrijedi i za šećer i masnoće. Namirnice bogate šećerom lako su dostupni oblici energije. Kada su ljudi saznali da hrana sadrži slobodne šećere, shvatili su da od nje dobivaju energiju. Ako se postavimo u poziciju pračovjeka, mi ih konzumiramo šećer iz voća, a u tom nam slučaju osigurava gorivo kako bismo mogli pobjeći od zvijeri ili otići do sljedećeg izvora hrane. Isto vrijedi i za masnoće. Masnoća je nevjerojatno gust oblik energije. Ako bismo naišli na hranu bogatu mastima, bilo je znakova koji su nam govorili da konzumiramo ovu hranu.

Kombinacija triju nezdravih tvari kao problem

Problem naše intenzivne naklonosti prema soli, šećeru i masnoćama jest taj što su lako dostupne hranjive tvari, a mi ih jedemo previše nego što je zapravo potrebno. Druga važna stvar koja se pojavljuje u modernom društvu (i nešto u čemu smo jako dobri) su kombinacije – u nekim namirnicama kriju se sol, masti i šećer u kombinaciji (uzmite prosječni hamburger kao primjer).

U prirodi još nismo pronašli stablo kolača ili krafne, pa je naš primitivni mozak zadivljen današnjom opskrbom hrane. No sada, s našom sposobnošću kombiniranja, stvaranja i konzumiranja hrane, naš je mozak impresioniran. To je ono do čega smo danas stigli i zašto kombinacije hrane mogu biti tako poželjne. Te su nam stvari doista urođene i ključne su za naš opstanak.