Visceralna mast – naš nevidljivi neprijatelj broj 1!

Ako ste nekada u životu zavidjeli osobama koje su mršave, a ne treniraju, možda je vrijeme da im prestanete zavidjeti. I naizgled mršave osobe imaju masnoće, samo što su one često skrivene – kao da glume agente (u nekoj špijunskoj misiji) koji se trude ostati neprimjetni – i, ustvari, sasvim im dobro ide! 🙂

U organizmu razlikujemo dvije vrste masti – potkožno masno tkivo i visceralnu mast.
Iako bismo na prvu rekli: „Čemu kompliciranje? Pa mast je mast! Nema tu neke prevelike razlike!“; e pa u ovom slučaju je itekako ima! U čemu je razlika? Što je potkožna mast, a što visceralna mast? Koja je opasnija, o čemu ovisi gdje će nam se mast taložiti i kako je se riješiti – o svemu tome pričamo u nastavku.

Potkožna VS visceralna mast

Potkožno masno tkivo je ona mast koja nam se nakuplja blizu površine kože i koja baš i ne izgleda lijepo – to su oni „šlaufići“ koje (više ili manje uspješno) pokušavamo prikriti odjećom. Kada je se želimo riješiti, tvrdoglava je, ali ono što je barem koliko-toliko pozitivno je to što ovu mast vrlo lako možemo vidjeli (ali i opipati) i s njom odmah znamo na čemu smo. Kada je se želimo riješiti, moramo biti strpljivi i ustrajni jer se ona sporije „topi“, ali nam, srećom, ne utječe toliko na zdravlje koliko na estetiku. Za nju će biti potreban strpljiv kalorijski deficit te kombinacija rada na kardio i mišićnom fitnesu.

Visceralna mast je tiha prijetnja ili, kao što smo naveli u naslovu ovoga bloga, naš nevidljivi neprijatelj broj 1! Ona se ne taloži ispod kože, već se smješta duboko oko organa  (srca, jetre, crijeva…) i radi „iz sjene“. I tu ustvari i jest bit problema – nju ne vidimo, ne možemo ju „opipati“, možda i ne znamo da ju imamo, a može nam ozbiljno ugroziti zdravlje. Visceralna mast povisuje rizik od dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i drugih nepoželjnih stanja. Mogli bismo ju usporediti s virusom na kompjuteru – kompjuter će i uz virus još neko vrijeme dobro raditi i neko vrijeme nećemo biti svjesni da nešto nije u redu, sve dok, najčešće, već ne bude prekasno. Ova je mast, za razliku od potkožne, tiha, ali opasna! Ali srećom i kod nje ima nešto koliko-toliko pozitivno. Ona brže od potkožne masti reagira na promjene, što znači da već nakon nekoliko tjedana zdravih navika možemo vidjeti poboljšanje! Nje se „rješavamo“ intenzivnijim kardio treningom, smanjenjem stresa, poboljšanjem kvalitete sna, regulacijom prehrane (izbacivanjem šećera, alkohola, a povećanjem unosa zdravih masti i vlakana).

O čemu ovisi gdje će se mast taložiti – potkožno ili visceralno?

Iako bi nam život bio lakši kada bismo sami mogli birati gdje će nam se mast taložiti, nažalost, ne možemo. To je nešto što je van naše kontrole, ali zdravim navikama itekako možemo napraviti razliku! Taloženje masti ovisi o:

1. Genetici – Neki ljudi su jednostavno skloniji taloženju masti potkožno, a neki visceralno, i obrnuto.
2. Spolu i hormonima – Muškarci su, nažalost, skloniji taloženju visceralne masti, dok su žene tome sklonije tek nakon menopauze. Prije menopauze su sklonije taloženju potkožnog masnog tkiva.
3. Načinu života – Loša prehrana, nedostatak sna i stres vode ka nakupljanju visceralne masti.
4. Tjelesnoj aktivnosti – Sjedilački način života vodi nakupljanju i jedne i druge masti.

Zaključno

Mršavost, dakle, nije ekvivalent zdravlja. U literaturi postoji nešto što se zove „skinny fat“ sindrom i nešto što se zove „fat but fit“ fenomen. Skinny fat sindrom je pojava kada za osobu možemo reći da je izvana „kost i koža“, a iznutra ima povećanu razinu visceralne masti, a fat but fit fenomen nam kaže da će osoba koja je normalne tjelesne mase i neaktivna imati veći rizik od smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti od pretile osobe dobrog kardio i mišićnog fitnesa! I zato (čak i ako ste mršavi) – trk po tenisice! Ne zbog ljepote, već zbog zdravlja!

Piše: Fitnes učilište