Najgori fitnes savjet: „Ako ja to mogu, možeš i ti“

Kada krećete na svoje fitnes putovanje,  baš kao i sa svim drugim stvarima u životu, posjedujete dobru volju i manjkavo ili nikakvo znanje. I to je sasvim normalno. Ako ste pametni, pitat ćete iskusnije od sebe. Ako ste stvarno mudri, pitat ćete stručnjaka.

U moru savjeta koje možete potražiti na mrežama ili škakljivim kanalima teretana (poznatijima kao bro science) ima zaista svega i svačega. Od nekih zanimljivih teza i provjerenih činjenica do notornih laži i gluposti. Ono što će vam stručnjak reći na, manje više, svako pitanje je – ovisi. I bit će u pravu. Koje god pitanje da vas muči, odgovor će rijetko biti istoznačan za svakoga. Koji su to faktori koji utječu na precizan odgovor, i zašto su neki poznati savjeti pogrešni i potencijalno opasni,  saznajmo u nastavku.

Svaka je osoba sklop gotovo endemskih navika, sposobnosti, mogućnosti, znanja, preferencija i želja. Nemamo svi istu početnu točku. Naime, neki od nas su proveli djetinjstvo po dvoranama i sportskim igralištima i bez obzira na kvalitetu trenažnog procesa , usvojili su određene navike, protokole i, najbitnije, motoričke vještine i znanja koje nas izdvajaju od većine i pružaju nam početnu prednost. Oprečno tome, veliki broj mojih klijenata prvi puta stupa u kontakt sa sistematskom tjelesnom aktivnošću. Tjelesna i zdravstvena kultura je predmet koji bi to trebao regulirati, međutim realnost je nerijetko drugačija.

Nadalje, neki ljudi kreću s vježbanjem u svojim pedesetim ili šezdesetim godinama po prvi put. I svaka im čast; iznimno je pohvalno da su se odvažili, ali nije isti način treniranja kao kada počinjete u svojim dvadesetima. Tijelo ne reagira isto na podražaje, energetski kapaciteti, pokretljivost i jakost nisu na istoj razini. To je realnost i valja je uzeti u obzir prilikom kreiranja plana i programa treninga.

Stil života također je bitna karika u lancu. Uzmimo za primjer osobu koja radi 10+ sati dnevno, ne spava dovoljno, količina (kroničnog) stresa je visoka i pokušava savladati poslovne obveze, eventualni obiteljski i socijalni život u kratkih 24 sata. Sada shvaća da se mora početi sustavno kretati zbog bolova, manjka energije i viška kilograma. Nasuprot našoj prezaposlenoj osobi imamo osobu koja radi posao od kuće, ima dovoljno vremena za kvalitetan san, kuhanje obroka, nema dvoje djece i može prilagoditi svoje obveze kako mu/joj odgovara, barem vremenski. Možemo li očekivati istu razinu predanosti, aktivnosti, konzistencije i svježine na svakom treningu? Odgovor je, dakako, ne. Znači li to da prva osoba ne može napredovati i značajno unaprijediti kvalitetu svog života? Ponovno – ne. Može. Ali pristup neće biti isti. Preciznije, ne smije biti isti ako želimo postići isti rezultat.

Svatko stupa u borbenu arenu fitnes centra s nekim ciljem. Estetika, prevencija, sanacija, što god, imamo u glavi neku ideju. I to je ključno, naravno. Ako je možete dovoljno dugo zadržati u glavi i ostati dosljedni, šanse su velike da ćete je i realizirati. Ako odustaneš, nećeš postići cilj – vrlo očigledan, ali nepobitan savjet koji je jednoznačan nevezano odakle i s kojim alatima u torbi počinjete.

Međutim, cilj koji imate definira put kojim ćete se kretati. Osnova treninga u načelu je ista. Temeljni obrasci kretanja, fokus na kvalitetnu tehniku, sustavno i progresivno opterećenje, definirati individualne potrebe, prilagoditi vježbu pojedincu, uzeti dovoljno odmora, ponoviti. Ne postoje posebne vježbe ili magični broj ponavljanja, ali postoje drugačiji principi, modeli i načini – s obzirom na cilj. A taj cilj ne definiraju treneri, nego svatko za sebe. Ako je nekome cilj osjećati se bolje, biti pokretljiviji i imati više energije, odlično. Netko drugi će za cilj imati po prvi puta podići 100 kg u bench pressu ili pak izgubiti 10 kilograma. Treća osoba će biti zadovoljna činjenicom da je pronašla mjesto gdje se osjeća ugodno, prihvaćeno i dolazi svakodnevno na dozu socijalizacije uz ponešto gibanja i to je ispunjava i čini sretnijom. Mrak!

Koliko kilograma moram podići u čučnju? Koliko želiš! Ovisi. Što je cilj? Želim vidjeti gdje su mi granice. Super, onda ćemo ovako…

Ili, moram li podići XY kilograma u čučnju? Ovisi. Što želiš s time postići? Nemam brojku u glavi, želim smršaviti. Odlično, onda ćemo ovako…

Ili pak, želim čučnuti koliko i onaj čovjek. Odlično, ali tvoj čučanj još uvijek nije tehnički na razini koja zadovoljava da bi ga opteretili. Ovako ćemo…

To je poanta.

Ljudi koji su u odličnoj formi i treniraju dugo često nemaju ideju o tome kako je biti početnik. Zaboravili su. Stoga daju savjete koji su nerealni, i potencijalno opasni.

Vratimo se na našu prezaposlenu osobu. Recimo da uzme bro science savjet da nije bitno koliko si umoran, samo uzmeš pre-workout i svaki put daš sve od sebe, puzaš van dvorane i stvari će se desiti. Normalno je da boli, samo vozi dalje. Kako misliš ne paše ti čučanj sa šipkom; pa tako se to radi. Bro znanstvenik ne uzima u obzir da naša osoba dolazi u stanju podraženog centralnog živčanog sustava, u glavi ima 3 sastanka, kupovinu namirnica, 5 propuštenih poziva i situaciju u školi. Faktički tek uči nove pokrete i još se bori s kilažama koje se moraju odraditi danas. Ako mogu ja, možeš i ti; daj mi još dva ponavljanja/bootcamp/iživljavanje nad svojim ili tuđim tijelom/beskonačno divljanje bez konteksta može osobu ozlijediti i zgaditi joj pojam treniranja i brige o vlastitom tijelu i još gore, dugoročno je gurnuti van teretane/fitnes centra/igrališta.

Nismo svi isti. Ne polazimo s iste točke, nemamo iste alate s kojima raspolažemo, iste ciljeve, prag tolerancije, životni stil i navike i želje i mogućnosti. Uloga stručnjaka je da izvuče maksimum od onoga što se nudi, ali ne nužno danas ili ovaj mjesec.

Kako bi rekao jedan vrlo mudar kolega – uvijek postoji drugi trening.

Piše: Tomislav Biščan (Fitnes učilište)