Kako tjelesna aktivnost utječe na mentalno zdravlje?

U posljednje smo vrijeme mogli primijetiti kako se sve više pozornosti posvećuje mentalnom zdravlju, posebno u kontekstu pandemije i tzv. „novog normalnog“ života. Mentalno zdravlje je i preduvjet i temeljna odrednica kvalitete života, stoga njegovo narušavanje predstavlja značajan problem suvremenog društva. Mentalno zdravlje, uz kardiovaskularne bolesti i rak, predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u Europi i svijetu.

U moru obveza, problema i svakodnevnih izazova s kojima se suočavamo, često zaboravimo obratiti pozornost na vlastito zdravlje, pogotovo mentalno. Brojni su načini brige i očuvanja mentalnog zdravlja, ali ovdje ćemo se posebno osvrnuti na tjelesnu aktivnost i njezinu neopisivo važnu ulogu u postizanju i održavanju mentalnog (i, naravno, tjelesnog) blagostanja.

Osnovne definicije

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) mentalno zdravlje definira kao „stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti ili slabosti“ te kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje vlastite sposobnosti, može se nositi sa svakodnevnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodonosno te ima mogućnost doprinijeti vlastitoj zajednici“.

S druge pak strane, WHO tjelesnu aktivnost definira kao „bilo koje tjelesno kretanje proizvedeno skeletnim mišićima koje zahtijeva potrošnju energije – uključujući aktivnosti poduzete tijekom rada, igranja, obavljanja kućanskih poslova, putovanja i sudjelovanja u rekreativnim aktivnostima”. Ovdje je važno razlučiti razliku između tjelesne aktivnosti i vježbanja koje je potkategorija tjelesne aktivnosti, a podrazumijeva planiranu, strukturiranu, ponavljajuću aktivnost koja za cilj ima poboljšati ili održavati jednu ili više komponenti tjelesne kondicije. Ipak, bilo koja tjelesna aktivnost, a ne samo vježba, ima zdravstvenu korist, dok tjelesne aktivnosti umjerenog i snažnog intenziteta poboljšavaju zdravlje.

Tjelesna aktivnost na mentalno zdravlje djeluje na više razina i različitim mehanizmima. Utječe na brojne aspekte mentalnog zdravlja – od poboljšanja raspoloženja, preko povećanja samopoštovanja i samopouzdanja pa sve do poboljšanja kognitivnog funkcioniranja. Također, tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u prevenciji i smanjenju simptoma pojedinih psihičkih bolesti i stanja poput depresije, anksioznosti, demencije, ali i psihoze.

Utjecaj tjelesne aktivnosti na biokemijsko funkcioniranje organizma

Kada govorimo o povezanosti tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja moramo spomenuti serotonin – neurotransmiter koji ima najvažniju ulogu u dobrom raspoloženju. Na njegovu razinu, između ostalog, može utjecati i vježbanje, odnosno tjelesna aktivnost. Tjelesna aktivnost povećava brzinu i učestalost izlučivanja serotonina u mozgu, a time i pospješuje njegovu proizvodnju, te povisuje razinu triptofana – esencijalne aminokiseline koja služi u proizvodnji serotonina. Dakle, tjelesna aktivnost utječe na poboljšanje raspoloženja djelovanjem na razine serotonina u mozgu.

Sljedeći važan mehanizam na kojeg tjelesna aktivnost ima važan utjecaj jest lučenje endorfina. To su neurotransmiteri koji se oslobađaju iz režnja hipofize, ulaze u krvožilni sustav i stvaraju onaj dobro nam poznat osjećaj blagostanja, odnosno opuštenosti. Također, valja spomenuti i lučenje dopamina, neurotransmitera čija je uloga ključna u procesu stvaranja ugode.

Utjecaj tjelesne aktivnosti na ostale odrednice mentalnog zdravlja

Osim utjecaja na čitavo biokemijsko funkcioniranje organizma, tjelesna aktivnost ima blagotvoran učinak i na sve ostale odrednice mentalnog zdravlja. Kod osoba oboljelih od depresivnog i anksioznog poremećaja blagog do umjerenog intenziteta, kao i kod onih oboljelih od nekih oblika psihoze te demencije, tjelesna aktivnost može imati blagotvoran učinak u vidu smanjenja simptoma. Kod ovih slučajeva naglasak je na kombinaciji aerobnih i anaerobnih aktivnosti. Naravno, kao i kod bilo kojeg vježbanja, važna je ustrajnost i redovitost.

Tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u suočavanju s preplavljujućim emocijama i stresom, kao i u izbacivanju negativne energije iz organizma. Osim što vježbanjem možemo trenutno odvući pozornost od stresnih događaja, redovitim vježbanjem postajemo manje osjetljivi na stresne podražaje općenito.

Redovitom tjelesnom aktivnošću možemo pozitivno utjecati i na naše kognitivne sposobnosti. Utjecaj tjelesne aktivnosti na kognitivne, odnosno mentalne sposobnosti jači je što je aktivnost intenzivnija. Tako tjelesna aktivnost ima poboljšava uspješnost u učenju, obavljanju radnih zadataka, donošenju odluka, održavanju pažnje, planiranju i organizaciji.

Naravno, tu su i samopouzdanje i samopoštovanje. Redovitim vježbanjem postižemo određene ciljeve, bilo trenažne, bilo osobne te tako gradimo samopouzdanje. Redoviti vježbači uglavnom su zadovoljniji sobom i svojim životima. Tu je i osjećaj samodjelotvornosti koji se javlja nakon uspješno odrađenih treninga i dostignutih ciljeva, a što stvara osjećaj postignuća i svojevrsnog ponosa.

Ne smijemo zaboraviti i čitavu socijalnu komponentu. Ona je posebno izražena kod treninga u grupi, ali i samo okruženje drugim ljudima, bez neke veće interakcije, ima blagotvoran učinak.

Sva navedena objašnjenja potrebno je promatrati zajedno, u njihovu međudjelovanju i međuovisnosti. Od biokemijskih reakcija u tijelu, preko poboljšanja kognitivnih sposobnosti pa sve do socijalnih interakcija u kojima se nađemo – sve to doprinosi našem blagostanju, prevenciji mentalnih teškoća i održanju mentalnog zdravlja.

Reference:

M.E.N.S. Projekt, Europska mentalna športska mreža (2018): 12 strateških dokumenata o povezivanju mentalnog zdravlja sa športom i tjelesnim vježbama. ERASMUS+ program Europske Unije.

Grošić, V., Filipčić, I. (2019): Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja. Medicus, 28 (2). Tjelesna aktivnost. 197-203.