Možemo li pretjerati s hodanjem?

Previše nečega uvijek može biti štetno, bez obzira na to o čemu se radi. Tako je i s treningom – pretjerivanje može dovesti do neugodnih bolova, pa čak i ozljeda koje vode odustajanju od cilja. I hodanje je, kao i sve drugo, fizička aktivnost u kojoj možete pretjerati.

Možete li zaista pretjerati s hodanjem?

Ovo je zapravo vrlo čudno pitanje jer vas svaki drugi članak potiče da se više krećete. No ako ste kliknuli na ovaj članak, vjerojatno ste postigli točku u kojoj jednostavno više ne možete hodanjem postići željene rezultate ili ste pod stresom jer ne primjećujete napredak. To su glavni pokazatelji da je vrijeme za promjene. Naravno, to ne znači da ćete odustati od hodanja, već trebate malo promisliti o svojem dosadašnjem pristupu.

Kada se to događa?

Općenito, ako hodate samo da biste održavali kondiciju, teško da ćete pretjerati, pod uvjetom da jedete dovoljno. Prije bi moglo doći do ozlijede nego što biste stvarno fizički pretjerali s ovakvom vrstom treninga, ali i za to su minimalne šanse.

Međutim ako hodate s ciljem mršavljenja i postajete sve opsesivniji, tada ulazite u teritorij na kojem počinjete stvarati svojevrsnu ovisnost o hodanju kao načinu sagorijevanja kalorija. Ako nakon svakog obroka jurite u šetnji kako biste potrošili dio kalorija, to bi moglo dovesti do nekih negativnih posljedica, poput povišenog kortizola ili promjena u brzini metabolizma.

Iako je vježbanje izvrsno za poboljšanje raspoloženja i naše zdravlje, razvijanje ovisnosti može uzrokovati brojne negativne posljedice. Ako ste u dugim šetnjama za opće zdravlje i dobrobit, ne trebate brinuti o negativnim posljedicama, ali se trebate pripaziti na adekvatnu prehranu i hidrataciju ako ćete vani provesti nekoliko sati.

Brza šetnja je bolja od duge šetnje

Ako želite mršavjeti na zdrav način, dugo hodanje možda nije najučinkovitiji način za to. Pokazalo se da je bolje rješenje povećanje intenziteta.

Hodanje kao oblik fizičke aktivnosti troši masnoće kao gorivo. No često ljudi hodaju laganijim tempom i pritom ne ulaze u višu aerobnu zonu u kojoj se sagorijevaju i masnoće i mišićni glikogen (zalihe ugljikohidrata) kao gorivo. Laganim hodanjem sagorijevaju se samo masnoće, dok se kalorije sagorijevaju puno sporije nego kod bržeg tempa koji će povećati broj otkucaja srca. Potrošit ćete i malo glikogena kada počnete malo teže disati, ali vaša će sveukupna kalorijska potrošnja (uključujući sagorijevanje masti) biti veća nego što bi bila kod sporijeg tempa.

To ne znači da biste trebali trčati, već je dovoljno samo lagano ubrzanje. Kako biste odredili intenzitet, isprobajte test razgovora: dok intenzivnije hodate trebali biste moći održati razgovor u kratkim rečenicama. Ako to ne možete, vjerojatno hodate prebrzo. I, naravno, upamtite; ako ste do sada bili neaktivni i odlučili ste redovito hodati, važno je postupno graditi trajanje i intenzitet kako biste izbjegli ozljede i druge potencijalne rizike.