Urinarna inkontinencija i vježbanje: problem o kojem se šuti
Inkontinencija nije jedna od tema o kojima se često razgovara u teretani. Ona više pripada u onaj spektar „tabu“ tema i izaziva nelagodu kod osoba koje se s njom bore. Iako se o njoj ne razgovara, to ne znači da ne postoji, a ne znači niti da je njezina pojavnost rijetka. Urinarna inkontinencija je ustvari nekontrolirano istjecanje, odnosno nemogućnost zadržavanje mokraće, a može se javiti pri kašljanju, kihanju, trčanju, skakanju ili podizanju opterećenja.
Iako bi se ova problematika na prvu mogla pripisati isključivo starijim osobama, to u stvarnosti nije pravilo. Pojavnost inkontinencije je češća kod žena (6), a jedan od faktora koji može dovesti do ovog problema je vaginalni porod. Međutim, iste simptome mogu imati i žene koje su mlade, nisu rađale i koje redovito vježbaju.
Vrste urinarne inkontinencije i utjecaj tjelesne aktivnosti
Najčešće razlikujemo tri oblika urinarne inkontinencije (1,2):
- Stresna urinarna inkontinencija – označava istjecanje mokraće tijekom fizičkog napora ili aktivnosti, primjerice pri kašljanju, kihanju, trčanju, skakanju ili promjeni položaja.
- Urgentna urinarna inkontinencija – povezana je s iznenadnom i snažnom potrebom za mokrenjem, nakon koje osoba ne uspije uvijek na vrijeme doći do toaleta.
- Miješana urinarna inkontinencija – uključuje simptome stresne i urgentne inkontinencije.
Tjelesna aktivnost sama po sebi nije neprijatelj zdjeličnog dna iako su aktivnosti s ponavljanim skokovima, doskocima i drugim oblicima visokog opterećenja povezane s većom učestalošću urinarne inkontinencije kod sportašica u odnosu na sjedilačke žene i to za 10,9% kod aktivnosti manjeg „udarnog“ opterećenja (npr. biciklizam), odnosno za 80% kod aktivnosti većeg „udarnog“ opterećenja (npr. trampolinska gimnastika) (3). Ti podaci ne znače da će svaka osoba koja trči, skače ili podiže utege razviti inkontinenciju. Oni samo pokazuju da se simptomi mogu pojaviti i kod tjelesno aktivnih, snažnih i mladih osoba te da dobra opća kondicija ne jamči automatski optimalnu funkciju zdjeličnog dna.
Kako pristupiti treningu?
Ignoriranje simptoma i nastavak treninga bez ikakve prilagodbe nije rješenje, kao niti trajno izbjegavanje svake zahtjevnije aktivnosti. Pojava simptoma ne znači automatski da osoba mora prestati vježbati. Umjesto toga treba utvrditi koje aktivnosti izazivaju simptome, primjerice trčanje, skokovi, doskoci, podizanje većeg opterećenja i slično. Takve informacije mogu pomoći liječniku ili fizioterapeutu u procjeni obrasca simptoma i planiranju individualiziranog pristupa, a dok se ne obavi procjena, moguća je privremena zamjena aktivnosti koje pouzdano izazivaju simptome varijantama koje ih ne izazivaju. Važno je naglasiti da inkontinencija nije nešto što osoba jednostavno mora prihvatiti. Danas su dostupne učinkovite konzervativne metode kojima se simptomi mogu smanjiti (1,2).
U kontekstu smanjenja simptoma i rješavanja ovoga problema, kao prva konzervativna terapijska opcija, savjetuje se raditi trening mišića zdjeličnog dna. Takav trening obuhvaća strukturirano izvođenje kontrakcija i relaksacija mišića zdjeličnog dna s ciljem poboljšanja njihove snage, izdržljivosti, sposobnosti brzog aktiviranja i koordinacije (1,5). Istraživanja su pokazala da je personalizirana rehabilitacija zdjeličnog dna povezana sa smanjenjem istjecanja mokraće, poboljšanjem funkcije mišića zdjeličnog dna, pa čak i izlječenjem (1,3,4,5).
Gdje je zamka?
Da ne bi sve bilo tako jednostavno, kod treninga mišića zdjeličnog dna često nije dovoljno samo reći: „Stisnite mišiće zdjelice“. Mišići zdjeličnog dna moraju se znati aktivirati, ali i opustiti. Moraju se znati pravodobno uključiti, ali i koordinirati s ostatkom tijela. Disfunkcija zdjeličnog dna ne mora uvijek značiti samo smanjenu jakost ovih mišića, već može uključivati povišen mišićni tonus, bol, narušenu koordinaciju ili drugačije funkcionalne poteškoće (4). Zbog toga veći broj kontrakcija nije nužno prikladan za svaku osobu. Važno je utvrditi izvodi li osoba kontrakciju uopće pravilno, može li nakon nje opustiti mišiće i može li aktivaciju primijeniti u zadacima tijekom kojih se javljaju simptomi.
Zaključno
Inkontinencija nije pokazatelj manjka volje, loše kondicije ili nedovoljne predanosti treningu. Može se javiti i kod aktivnih, snažnih i mladih osoba, a posebno je česta u sportovima s velikim brojem skokova, doskoka i drugih zadataka visokog opterećenja. Trening mišića zdjeličnog dna ima znanstveno potvrđenu ulogu u konzervativnom tretmanu urinarne inkontinencije, ali program treba prilagoditi vrsti simptoma, funkciji mišića i zahtjevima aktivnosti kojoj se osoba želi vratiti. Zbog toga ovaj tekst ima isključivo edukativnu svrhu i nikako ne zamjenjuje pregled liječnika ili fizioterapeuta educiranog za rehabilitaciju zdjeličnog dna. Pojava inkontinencije razlog je za stručnu procjenu, a ne za samostalno postavljanje dijagnoze ili nasumično izvođenje vježbi. Pravodobna procjena, individualiziran pristup i dobra suradnja vježbača, trenera i zdravstvenih stručnjaka mogu omogućiti sigurniji i kvalitetniji nastavak tjelesne aktivnosti.
Literatura:
- Dumoulin C, Cacciari LP, Hay-Smith EJC. Pelvic floor muscle training versus no treatment, or inactive control treatments, for urinary incontinence in women. Cochrane Database Syst Rev. 2018;10:CD005654. Cochrane pregled [cochrane.org]
- Kharaji G, ShahAli S, Ebrahimi-Takamjani I, et al. Supervised versus unsupervised pelvic floor muscle training in the treatment of women with urinary incontinence: a systematic review and meta-analysis. Int Urogynecol J. 2023. PubMed Central [pmc.ncbi.nlm.nih.gov]
- Rodríguez-Longobardo C, López-Torres O, Guadalupe-Grau A, Gómez-Ruano MÁ. Pelvic Floor Muscle Training Interventions in Female Athletes: A Systematic Review and Meta-analysis. Sports Health. 2024;16(5):766–775. PubMed [pubmed.ncb…lm.nih.gov]
- Demeco A, Bartocci G, Astore N, et al. The Efficacy of Pelvic Floor Rehabilitation in the Treatment of Urinary Incontinence in Female Athletes: A Systematic Review. Sports. 2024;12(12):338. https://doi.org/10.3390/sports12120338 [mdpi.com]
- Hay-Smith EJC, Starzec-Proserpio M, Moller B, et al. Comparisons of approaches to pelvic floor muscle training for urinary incontinence in women. Cochrane Database Syst Rev. 2024;12:CD009508. PubMed [pubmed.ncb…lm.nih.gov]
- O’Connor E, Nic An Riogh A, Karavitakis M, Monagas S, Nambiar A. Diagnosis and Non-Surgical Management of Urinary Incontinence – A Literature Review with Recommendations for Practice. Int J Gen Med. 2021 Aug 16;14:4555-4565. doi: 10.2147/IJGM.S289314. PMID: 34429640; PMCID: PMC8378928.
Premium
