Prevencija pretilosti djece i mladih

Prekomjerna tjelesna težina veliki je problem novih generacija. Sve je više djece i mladih s ovim problemom koji uvelike utječe na zdravstveni status, samopouzdanje, ali i na motorički i funkcionalni razvoj. Problem s prekomjernom tjelesnom težinom se ne javlja preko noći, već se postupno kroz duži vremenski period „gradi“ i u konačnici, osim lošeg fizičkog izgleda i kondicije, uvelike utječe na zdravlje. Osim toga, kontinuirano i nekontrolirano dobivanje na tjelesnoj masi postupno utječe na razvoj loših navika, ali i stvara ovisnost o hrani koja je puna šećera i masti i dovodi do teško rješivog problema koji utječe na sve psihofizičke faktore djeteta.

Odgovornost roditelja

Naravno, najmanju odgovornost u cijeloj priči imaju djeca jer ona ne mogu biti svjesna ozbiljnosti problema u koji se dovode, niti bi djeca trebala u toj dobi razmišljati o tome koliko su kalorija i nutrijenata unijeli u organizam na dnevnoj bazi. Roditelji su ti koji od najranije dobi djeteta direktno utječu na to što i koliko će dijete jesti, koliko će se kretati i u kojem će smjeru ići kompletan razvoj djeteta.

Iako sve zvuči vrlo jednostavno, moramo biti svjesni da je većina starijih  generacija svoju potrebu za igrom i zabavom zadovoljavala s puno kretanja u prirodi, kroz razne igre i druženja s prijateljima i da je potrošnja kalorija na dnevnoj bazi bila visoka, bez da se vodilo računa o tome. Današnje vrijeme je puno drugačije po tom pitanju i djeca svoju potrebu za igrom i zabavom zadovoljavaju igranjem igrica i ulaskom u virtualni svijet. Takvim pristupom se uvelike smanjila kalorijska potrošnja, a povećala mogućnost za još većim unosom hrane. Roditelji još nisu svjesni ozbiljnosti problema jer u svojem odrastanju nisu bili suočeni s faktorima koji direktno utječu na njihovu djecu u današnjem vremenu.

Nedovoljno kretanja

Smatram da je osnovni problem koji dovodi do pretilosti djece nedovoljno kretanje, odnosno preniska dnevna potrošnja kalorija. Kao što sam već napisao, to dalje dovodi do puno neaktivnog slobodnog vremena i povećava mogućnost za višim kalorijskim unosom kroz namirnice bogate šećerom i masnoćama, što kasnije razvija i ovisnost o istome. Roditelji bi trebali utjecati na to da se djeca više igraju u prirodi i da budu aktivna, ali ne kroz nekakav režim, već kroz zabavu. Dijete ne smije znati i razmišljati o tome da igra „lovice“ kako bi potrošio što više kalorija, već ta potrošnja mora biti posljedica njegove zabave.

Osim kalorijske potrošnje, kretanje i igra uvelike utječe na razvoj sposobnosti djeteta. Naime, svi mi kroz svoj rast i razvoj prolazimo kroz senzitivne faze za razvoj određenih sposobnosti, pa ćemo tako određenu sposobnost (fleksibilnost, ravnoteža, snaga, koordinacija..) dominantno moći razviti u određenoj dobi. Ukoliko dijete većinu vremena provede za računalom i nedovoljno se kreće i razvija u senzitivnim fazama, kasnije više neće moći ostvariti svoj potencijal razvoja sposobnosti.

Zaključak

Roditelji bi trebali iskoristiti tehnologiju i educirati se na koji način usaditi zdrave navike i pomoći svojoj djeci, a mi kineziolozi i nutricionisti smo tu da im svojim svakodnevnim savjetima i primjerima pokazujemo na koji način najefikasnije i najjednostavnije živjeti zdravo, aktivno i sretno.