Povijest uličnog treninga: od Spartanaca do danas
Jedan od najstarijih oblika tjelovježbe jest manipulacija svojim tijelom, tj. vlastitom tjelesnom masom. Iz tog inicijalnog načina vježbanja razvili su se razni drugi oblici. Danas je popularniji trening s vanjskim opterećenjem gdje se koriste razne sprave, utezi i sajle, no ipak još uvijek postoji veliki broj pristalica izvornog oblika tjelovježbe gdje je vlastito tijelo glavni alat. Takav oblik je danas prepoznat kao mladi sport pod nazivom street workout, tj. ulični trening.
Prvi oblici ovakvog načina vježbanja sežu u doba egipatske kulture i civilizacije. Oni su tvorci jednih od najstarijih elementarnih vježbi kao što su: savijanje tijela (trbušnjaci), savijanje koljena (čučnjevi) i podizanje ruku. Već tada su naši preci shvatili kolika je važnost tjelesne aktivnosti za njihovo zdravlje.
Godine 480. pr.Kr., u doba antičke Grčke, u polisu Sparti se razvija novi način tjelovježbe pod nazivom calisthenics. Sam naziv ovog načina treniranja se sastoji od 2 manje riječi spojene u jedno: “kallos” (κάλλος) – lijepo i “sthenos” (σθένος) što bi označavalo jaku mentalnu snagu, odnosno smjelost, hrabrost i odvažnost. Cilj ovakvog načina vježbanja je bio stvoriti lijepo i skladno tijelo pomoću osnovnih vježbi, oslanjajući se isključivo na vlastitu tjelesnu težinu i gravitaciju. To su bili zgibovi, sklekovi, trbušnjaci – vježbe koje poznajemo i dan danas.
Trenirali su u vježbaonicama, tj. palestrama, ali i u prirodi. Koristili su različite stvari kao pomagala pri izvođenju treninga, kao na primjer drvo za zgibove te su izrađivali svoju opremu. Kalistenika se primjenjivala kao sredstvo pripreme za vojsku. Grčki ratnici i ratnici Aleksandra Makedonskog su redovito provodili treninge s elementima osnovnih vježbi, tj. kalistenike. Helenska kultura se s vremenom proširila na dobar dio Europe, s naglaskom na teritorij Rimskog carstva.
U razdoblju srednjeg vijeka (5.-15. stoljeće), koji još nazivamo “mračnim dobom” zbog oskudnih povijesnih dokaza i orijentacije na Crkvu, sport i tjelovježba gube na važnosti. To se mijenja u razdoblju renesanse kad je opet čovjek u središtu zbivanja. Razvijaju se novi oblici tjelovježbe od kojih je za nas najvažnija gimnastika koja ubrzo dobiva veliku pažnju i popularnost. Ovdje je važno spomenuti kako je upravo gimnastika podloga na kojoj se razvio naš sport i zato danas te dvije discipline dijele velike sličnosti u pojedinim strukturama i pokretima.
Kolonizacijom se novi načini tjelovježbe sele na novootkriveni kontinent, Ameriku. Za ekspanziju kalistenike u Americi najviše su bili zaslužni zatvorenici. Naime, zbog opasnosti od izbijanja nereda većina zatvora nije imala utege, šipke i ostale rekvizite za trening koji su mogli biti upotrijebljeni kao hladno oružje. Zatvorenici su stoga bili primorani vježbati samo sa svojim tijelom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U periodu 1980-ih američki zatvorenici su pri izlasku na slobodu prakticirali street workout (ulični trening) kao jedan od oblika socijalizacije među crnim stanovništvom, ali naravno i zbog održavanja zdravlja i fizičke spreme. Oni su se okupljali u svojim četvrtima u New Yorku od kojih je najpoznatiji čuveni Bronx i promicali ideju vježbanja i zdravog načina života. Među njima se protezala jedna zanimljiva interna parola: „Pobrini se da budeš blizu pravih šipki kako ne bi završio iza onih krivih.“.
S vremenom su se dodavali razni atraktivni dinamički i statički elementi te se rodio novi način ulične tjelovježbe pomiješan s gimnastikom koji danas nazivamo street workout. Dodatni zamah je dobio populariziranjem društvenih mreža, YouTubea i Facebooka. Samu disciplinu krasi mnoštvo kreativnosti i improvizacija gdje stavljamo svoje tijelo u razne položaje i poluge kako bismo postigli napredak u treningu, tj. superkompenzaciju. Upravo je to čar ovog mladog, ali u neku ruku ipak starog, izvornog načina tjelovježbe.