Ortoreksija: kada zdrava prehrana postane opsesija

Zdrava i uravnotežena prehrana je važan dio života koji nam omogućuje da čuvamo svoje zdravlje i osjećamo se zadovoljno i fit. Svima je jasno da je odabir svježeg voća i povrća umjesto slanih grickalica i kaloričnih šećernih bombi poželjna navika koju bi svaki čovjek trebao usvojiti i trajno njegovati.
Nažalost, postoje i ljudi koji su skloni ovu zdravu naviku pretvoriti u opsesivni poremećaj. Naime, opsesija pripremom hrane i planiranjem jelovnika sa sobom donosi cijeli niz potencijalnih zdravstvenih problema. Ako još niste upoznati s pojmom ortoreksije, vrijeme je da saznate osnovne informacije o ovom sve više raširenom poremećaju.
Zdrava hrana kao osnovna životna okupacija
Pojam ortoreksije definiran je 1997. godine. Naziv dolazi od grčke riječi ‘orthos’ što u prijevodu znači pravilno ili ispravno, te riječi ‘oreksija’ koja označava apetit.
Ovaj izraz je u knjizi “Health food junkies” upotrijebio Dr. Steven Bratman kako bi opisao psihološko stanje u kojem se pojedinci fiksiraju na unos isključivo zdrave, tj. ‘čiste’ hrane do te mjere da izbjegavaju svaku hranu koja sadrži i najmanje količine umjetnih boja, aroma, konzervansa, pesticida ili pak nezdravih masnoća, šećera ili dodane soli.
Ljudi koji pate od ortoreksije primarno su fokusirani na kvalitetu hrane koju konzumiraju. Njima je jedini cilj biti maksimalno zdrav te ne mogu podnijeti bilo koju nepredviđenu situaciju koja im onemogućava da jedu samo najzdraviju hranu. To znači da uvijek moraju imati potpunu kontrolu nad organizacijom svojeg jelovnika. Tako se većina vremena u danu posvećuje planiranju, kupnji i konzumaciji obroka.
Pojedinci su izrazito zabrinuti oko hrane koju konzumiraju, do te mjere da im hrana postaje osnovna životna okupacija. Ukoliko prekrše pravila koja su sami stvorili, osjećat će veliku krivnju i vrlo vjerojatno će se kazniti još strožim pravilima o prehrani.
Prevelika disciplina je neprijatelj zdravlja
Opsesija zdravom prehranom dovodi do toga da se riskira cijeli niz nutritivnih deficita, ovisno o skupini namirnica koje osoba izbaci iz prehrane. Ortoreksičari prvo počinju odbacivati grupe hrane, poput hrane životinjskog porijekla, no mogu završiti na toliko restriktivnoj dijeti da postaju pothranjeni.
Još jedno obilježje ovog poremećaja je da pojedinci gube sposobnost da jedu intuitivno, tj. da osjete kada su gladni ili siti i koliko hrane im je potrebno.
Ortoreksičari najviše vole pripremati hranu kod kuće, gdje imaju potpunu kontrolu nad svojim obrocima. Tako običan odlazak u restoran može postati traumatično iskustvo, koje ih može učiniti vrlo nervoznima i nezadovoljnima jer zajedničke obroke doživljavaju kao prijetnju. Takvo ponašanje im vrlo često narušava veze s obitelji i prijateljima i može ih dovesti do izolacije.
Ovaj poremećaj je izraženiji kod mlađe populacije i među tinejdžerima, na koje lakše mogu utjecati mediji, koji često na neadekvatan način informiraju javnost o zdravoj hrani.
Razvoj drugih poremećaja
Iako ortoreksija nije priznata kao medicinska dijagnoza već se smatra nespecifičnim poremećajem hranjenja, procjenjuje se da je takvom rizičnom ponašanju u vlastitoj prehrani u zapadnoj Europi sklon oko jedan posto populacije.
Stručnjaci nisu službeno priznali ortoreksiju kao poremećaj u prehrani, no smatra se da je ona ukorijenjena u anksioznosti i/ili depresiji, poput ostalih poremećaja prehrane.
Netko tko razvije ortoreksiju te ima genetsku predispoziciju za razvoj poremećaja prehrane i počne gubiti na težini, može razviti dodatan poremećaj – anoreksiju ili bulimiju.
Simptomi ortoreksije
– provodite i po nekoliko sati dnevno razmišljajući o hrani
– planiranje obroka nekoliko dana unaprijed
– česte promjene raspoloženja
– nezadovoljstvo svojim izgledom, nisko samopouzdanje
– velika želja za apsolutnim kontroliranjem obroka
– izbjegavanje svečanosti, druženja kako bi se izbjeglo nezdravu hranu/prevelike porcije
– kažnjavate se ako pojedete nešto nezdravo