Kretnja u funkciji nošenja sa stresom

Umjesto „klasičnih“ novogodišnjih tema o životnim odlukama, motivaciji, „novom ja“ i slično, situacija u kojoj se trenutno nalazimo nalaže brigu i fokus na potpuno drugu dimenziju svakog pojedinca. Događaji kroz čitavu 2020. godinu, a posebno strahoviti potresi koji su prošli tjedan pogodili Sisačko-moslavačku županiju i okolicu, značajno su utjecali, mogla bih čak reći izmijenili, našu svakodnevicu, način razmišljanja i prioritete.

Snažno suosjećanje, bol, tuga, nemoć i strah preplavili su nas i stvorili koktel emocija koje rijetki mogu u potpunosti razlučiti i s njima se nositi. Naravno, najgore je ljudima iz najteže pogođenih područja. Neki su ostali bez onog najvažnijeg – svojih bližnjih, a mnogi bez krova nad glavom, svega što su kroz život gradili i stekli, uspomena i onih najosnovnijih sredstava za život.

Vjerujem da većinu vas, osim straha i stresa koji osjećate jer ste i sami doživjeli potres, preplavljuje suosjećanje i empatija. Istovremeno, vjerojatno ste frustrirani jer biste najviše željeli jednim čarobnim potezom ukloniti svu bol nastradalih, sazidati nove kuće žrtvama potresa i vratiti im život kakav su imali. Nažalost, nitko od nas nema takve čarobne moći. Trenutno možemo „samo“ pripremiti neku donaciju, bilo novčanu, bilo u naravi, ako imamo ponuditi smještaj, kamp ili montažne kućice te eventualno otići u pogođena područja i pomagati u dijeljenju pomoći, čišćenju i ostalim nužnim radnjama, naravno, ako nadležne službe ne upute drugačiju poruku. Jasno je da je sve ovo nabrojeno u biti jako puno. Naši sugrađani, ali i mnogi drugi dobri ljudi diljem svijeta pokazali su veliko srce i doslovno se rastrgali oko pružanja pomoći na razne načine. Zajedništvo koje se izrodi iz ovako teških trenutaka uistinu je dirljivo, čak bih se usudila reći nevjerojatno. U cijeloj toj situaciji, upravo je zajedništvo ono što će, nadam se, kada rane polako zacijele, zauzeti značajno mjesto u našem sjećanju.

Akutni i kronični stres

Koliko god suosjećali sa svima onima kojima je znatno teže nego nama samima, ne smijemo ni zanemariti činjenicu da su mnogi nemili događaji u prethodnoj godini, a posebno potresi koji su zahvatili Zagreb i okolicu te Sisačku-moslavačku županiju, nanijeli priličnu emocionalnu štetu gotovo svima nama. Potres je, poput ostalih prirodnih katastrofa, jedan od najznačajnijih stresora. Stresori su svi oni podražaji koji uzrokuju stres, odnosno čija je posljedica snažna emocionalna reakcija, tj. poremećaj homeostaze (ravnoteže) organizma.

Razlikujemo akutni i kronični stres. Iz samog naziva jasno je da je akutni stres kraći te da se javlja neposredno nakon djelovanja stresora. Dosta je intenzivan i obično ne preraste u kronični stres. Ipak, kod vrlo intenzivnih stresora, odnosno akutnog stresa koji nastane kao njegova posljedica, simptomi stresa znaju se nastaviti te tada govorimo o kroničnom stresu. Najbolje je upotrijebiti naš najrecentniji primjer. Potres je kod većine ljudi izazvao akutni stres. Pojavila se snažna emocionalna reakcija, strah, nemir, plač, ubrzano disanje i mnoge druge popratne reakcije, koje su, naravno, sasvim prirodne. Kod nekih je taj događaj uzrokovao kronični stres. Tako dosta ljudi ima probleme sa spavanjem, koncentracijom, svaki malo jači zvuk u njima stvara reakciju sličnu onoj koja se pojavljivala u trenutku akutnog stresa. Ova pojava i reakcije, iako su prilično uobičajene, zahtijevaju neku vrstu (samo)pomoći, ovisno o njihovom intenzitetu. Svima onima kojima kronični stres stvara probleme u svakodnevnom funkcioniranju toplo preporučujem traženje psihološke pomoći, a koju danas možemo pronaći na brojim linijama za besplatnu psihološku pomoć.

Oni koji pak osjećaju nešto blaže simptome stresa, važno je osvijestiti da je su sve te emocije i strah prirodni te da se s njima možemo suočiti na različite (konstruktivne) načine. Neki od tih načina podrazumijevaju osvješćivanje vlastitog tijela, vlastitih emocija, duboko disanje, svjesno umirivanje tijela i brigu o sebi. Važno je pronaći model koji nam odgovara, a on je individualan za svakog od nas i ne postoji samo jedan, najbolji način.

Svjesno umirivanje tijela

Sve naše emocije zarobljene su u našem tijelu i često na njih ne možemo utjecati samo riječima. Osim dubokog disanja, kretnja je često vrlo uspješan način umirivanja tijela i procesuiranja vlastitih emocija. Svatko će odabrati onu kretnju koja njemu najviše odgovara. Tako će nekima najbolje pasati istezanje ili meditacija, nekome šetnja ili trčanje, nekome sam odlazak u prirodu, a nekome neka „intenzivnija“ tjelesna aktivnost. Odabir kretnje u svrhu smirivanja vlastitog tijela uvelike će odrediti vaše uobičajene preferencije. Zato se prisjetite načina na koji najviše volite pokrenuti svoje tijelo i pokušajte prvo s tim, naravno, ako za to imate energije i uvjete.

I ne zaboravite, ok je ne biti ok. U redu je osjećati preplavljeno iako znate da su mnogi u znatno težoj situaciji. Učinite sve što možete da pomognete onima kojima je to najpotrebnije, ali ne zaboravite se u jednom trenutku pobrinuti i za sebe.