Imamo li vremena za ono bitno?

Danas smo okruženi sa sve više stvari i povezani smo na razne načine, komunikacija nikada u povijesti nije bila lakša, no opet sve veći nedostatak vremena postaje vrlo česti problem. Vjerujem da danas ne postoji osoba na planeti zemlji koja se bar jednom ovo nije zapitala. Koliko ste puta sami rekli ili čuli od nekoga „ah kada bi dan bar trajao 48 sati?“ Je li nam doista potrebno tih 48 sati u jednom danu ili se stvari mogu riješiti na drugačiji način, odnosno drugačijim pristupom? Kada osvijestimo neke stvari i pokušamo sagledati drugačije, vrlo lako ćemo uvidjeti da puno toga možemo promijeniti ili bolje primijeniti. Doslovno je potreban trenutak i vrlo mali angažman, no pod uvjetom da je realan, kako bi mogli realnije vidjeti stvari iz drugog kuta.

Dobar raspored i efikasnost je ključ uspjeha

Svi imamo svaki dan istih 86 400 sekundi točno na raspolaganju, no na nama je kako ćemo ih rasporediti. U tome leži tajna mnogih uspješnih ljudi, a to je pravilno raspoređivanje vremena posloženog prema prioritetima. Nemamo mi malo vremena na raspolaganju u ovih 86 tisuća sekundi dnevno, nego ga mi ispunjavamo s previše toga nebitnog. Oni bitni i važni sadržaji i trenuci jednostavno nemaju izgleda iz razloga jer nemaju slobodnog prostora uslijed zatrpanosti sve većom količinom onog bezvrijednog i nebitnog.

Dobili smo na dar život koji je jedinstven i neponovljiv, treba ga proživjeti punim plućima, iskoristiti svoj maksimalni potencijal i zato je bitno znati koji su nam prioriteti. Nisu produktivni i uspješni oni koji su neprestano zauzeti, već oni koji maksimalno iskoriste svoje vrijeme i djeluju uz korak s time, ne zatrpavaju ga nepotrebnim sadržajem i obavezama. Nije bitna količina obaveza koju imamo, već efikasnost obavljanja onih bitnih. Koje su to bitne obaveze, vrlo lako možemo znati prema prioritetima jer nisu svi prioriteti od iste/presudne važnosti i ne možemo ih imati puno jer to jednostavno fizički nije moguće. Vrlo često sama zauzetost i konstantni nedostatak vremena kriju jednu vrstu neorganiziranosti i kaosa što ne polučuje prave rezultate.

Biti stalno zauzet ne znači biti uspješan

Provođenje besmislenih razgovora, neprestani protok suvišnih informacija i bezbroj natovarenih nepotrebnih obaveza samo nam nepovratno odnose vrijeme, bilo to za bitne stvari i prave prioritete ili za odnose s našim najbližima. Sve to dovodi do neke vrste nezadovoljstva, a najgore od svega što nam neprimjetno polako krade energiju koju ne možemo iskoristiti onda kada nam je potrebna jer smo se previše potrošili. Da li je potrebno sate provoditi na Facebook-u ili bilo kojoj društvenoj mreži, sjediti za kompjuterom ili playstationom, razmjenjivati tisuće poruka dnevno preko Whatsappa ili ići svaki dan na piće u lokalni kafić ili sve to možemo jednostavno smanjiti i obaviti uz puno manji utrošak vremena, pa da nam ostane puno više vremena za ono bitno?

Možemo si odrediti neko određeno vrijeme dnevno ili tjedno pod uvjetom da ništa od tog bitnog „ne pati“, tj. da prvo obavimo ono prioritetno pa ako nam ostane viška vremena za “dodatne” aktivnosti, super! U tako posloženim stvarima ne samo da neće ništa „patiti“ i neće biti nepotrebni teret koji nam krade energiju, već će pozitivno djelovati jer će nas na neki način ispunjavati i poslužiti kao obnavljanje rezervi poticajnih energija koje onda možemo bolje iskoristiti jer će nas jednostavno pobuditi.

Posvetite se svojim prioritetima i ljudima koje volite

Uzorak navedenog se danas nažalost najbolje vidi u zanemarivanju bližnjih i čestom otuđenju bliskih odnosa. Više jednostavno nitko nema vremena za ikoga. Sve manje i manje se družimo, provodimo vrijeme zajedno i razmjenjujemo iskustva, a sve više otuđujemo i sve više vremena provodimo uz naše hladne male ekrane. Naprotiv, provođenje vremena tako nije nužno loše i postoji puno raznih prednosti ako se pametno koristi, dok u protivnom izaziva kontraefekt. Ako ste se imalo našli u ovome što piše i želite neku promjenu, vrijeme je da napišete mali CV svoga života i vremena kako ga provodite. Ne morate se nužno držati striktne forme kako to biva u pravom CV-u, ali pokušajte kronološki poredati unazad par godina koje su podijeljene na vrijeme koje ste potrošili na bitne i nebitne stvari. Vi sami znate koje su pa ih tako i navedite te koji period ste proveli i u kojoj je to količini bivalo.

Nije nužno da taj CV propisno izgleda i nemojte se s time opterećivati, bitno je da dobijete pravu predodžbu količine uzaludno potrošenog vremena kako bi prema tome lakše mogli korigirati stvari ubuduće i s time lakše mogli mijenjati svoje navike na bolje. Sve je uvijek na nama i ovisi koliko nam je nešto bitno, koliko želimo i koliko se jako potrudimo, ali jedna je činjenica jasna da će svemu jednom doći kraj iz kojeg nema povratka.

Hoćemo li se tada gristi da li smo sve mogli drugačije? A bit će kasno…. Što još čekate? Krenite ka svojoj promjeni!