Detoksikacija organizma – mit ili ipak ne?

Detoksikacija organizma je jedna od svima dobro poznatih tema koja biva iznova prožvakana i ispljunuta od strane fitness industrije. Teorije iz kojih proizlaze različita mišljenja su brojne i protežu se od jedne krajnosti, odnosno promoviranja različitih „detoks dijeta“, do tvrdnji kako se prehranom ne može utjecati na detoksikaciju organizma (metaboličke procese eliminacije štetnih tvari iz tijela) s obzirom na to da ju provode jetra i bubrezi ili da toksini zapravo uopće ne postoje. Slijepo vjerovati u bilo koju od ovih krajnosti je pomalo suludo, a istina je, kao što je u većini slučajeva nakon što se sagledaju sve činjenice, negdje u sredini.
Koje tvari smatramo “otrovom”?
Za početak, prema Paracelsusu: „Svaka tvar je otrov; ne postoji niti jedna koja nije otrov. Samo doza čini tvar otrovom ili lijekom.“ Tako bilo koja tvar može prouzročiti oštećenja ili smrt pod određenim uvjetima izloženosti, odnosno dozi pa čak i neke koje svakodnevno konzumiramo kao voda, šećer, sol, itd. Ksenobiotici su pak tvari koje mogu biti prisutne u organizmu, a u njemu se ne proizvode niti se očekuje od njih da tamo budu prisutne s obzirom da imaju mali ili nikakav značaj u održavanju normalnih staničnih funkcija. Naime, ksenobiotik može proizvesti štetan učinak no samo ako dospije do ciljanog tkiva u organizmu u dovoljnoj koncentraciji, odnosno koncentraciji koja će omogućiti njegovo toksično djelovanje. Izloženost ksenobiotiku može biti akutna (jednokratna) ili kronična (tijekom dugog perioda – tjedni, mjeseci, godine). Ovakve tvari (teški metali, pesticidi, radioaktivne tvari…) mogu biti apsorbirane putem kože, pluća, probavnog trakta ili neposrednim unosom u krvotok npr. radi zagađenja vode, hrane ili zraka porijeklom iz metalurške, kemijske, farmaceutske i prehrambene industrije.
Što je cilj detoksikacije?
Prema ovom sigurno je da toksične tvari postoje, te se one nakon apsorpcije raspodijele posvuda u organizmu ovisno o prokrvljenosti kako se ni u jednom tkivu ne bi akumulirali u prevelikoj koncentraciji koja bi mogla ispoljiti njihove toksične učinke. Krajnji cilj je nekako izlučiti te tvari iz organizma kako bi se izbjegla kumulacija i štetni učinci, a to je moguće preko bubrega u urin, preko žući, plućima, kroz gastrointestinalni trakt, majčinim mlijekom, sjemenom tekućinom, pljuvačnim žlijezdama, kožom preko znojnih i lojnih žlijezda, pa čak i tjelesnim dlakama. Tvari koje su topljive u vodi i one hlapljive relativno se lako izlučuju iz tijela, no problem stvaraju lipofilne tvari, odnosno tvari topljive u mastima. One moraju prvo biti biotransformirane, odnosno provedene kroz metaboličke pretvorbe u kojima sudjeluju različiti enzimi u različitim tkivima kao što su jetra, krv, bubrezi, ali i druga kako bi se na kraju stvorio inaktivirani metabolit ksenobiotika koji se lakše može izlučiti iz organizma. S obzirom da imamo svega određen broj enzima koji mogu metabolizirati određen ksenobiotik oni se i kumuliraju u različitim tkivima, lipofilni u npr. masnom tkivu, a metali i radioaktivni elementi npr. u kostima.
Utjecaj prehrane na detoksikaciju
Kada sagledamo cijelu situaciju koja je poprilično kompleksna jasno je da se cijela priča ne može svesti samo na normalno funkcioniranje jetre i bubrega koji će odraditi sav posao. Osim toga, jetra i bubrezi kao i sva druga tkiva u organizmu uključena u detoksikaciju zahtijevaju esencijalne vitamine i minerale, esencijalne aminokiseline i masne kiseline, vodu, te potencijalno pomoć i nekih drugih nenutritivnih komponenata hrane, odnosno fitokemikalija s različitim svojstvima koja pozitivno utječu na ljudsko zdravlje. Naime, svi enzimi uključeni u reakcije biotrasformacija su proteini, mnogi minerali igraju ulogu kofaktora tih istih enzima, sve je zapravo povezano i funkcionira kao jedan fini švicarski sat. Sve te esencijalne nutrijente, s obzirom da ih ne možemo sintetizirati u tijelu, moramo osigurati pravilnom prehranom, pa reći da prehrana ne utječe na detoksikaciju organizma je dakako pogrešno.
Postoje li detoksikacijski proizvodi i planovi prehrane?
Također, neki plan prehrane ili proizvod etiketirati kao detoksikacijski isto nije uredu. Ovisno o različitim individualnim faktorima, potrebe za esencijalnim nutrijentima razlikovati će se od osobe do osobe, te iz tog razloga visoke doze nekih tvari će nekom biti adekvatne, a drugom će pak možda biti toksične. Osim toga, postoji jako puno ksenobiotika s različitim putevima od apsorpcije do izlučivanja, transporterima i enzimima koji sudjeluju u njihovoj biotransformaciji, te bez dokaza koji pokazuje da je određeni ksenobiotik u koncentraciji koja može ispoljiti toksične učinke i bez poznavanja specifičnog načina kako bi se promovirala njegova inaktivacija i izlučivanje uzimanje nekog preparata u te svrhe je kao da tražite iglu u plastu sijena.
Ono što bi se svakom moglo preporučiti i što bi pomoglo u normalnom funkcioniranju organizma i detoksikacijskih procesa je pratiti plan prehrane koji će ovisno o individualnim karakteristikama osigurati sve esencijalne nutritivne komponente, kupovati organsku ili što manje tretiranu hranu, konzumirati dovoljno tekućine i vlakana, baviti se tjelesnom aktivnosti i povremeno se preznojiti, te koliko je god moguće iz života eliminirati plastiku koja je u doticaju s vašom hranom i pićem, preparate za njegu tijela, kozmetičke proizvode i duhanske proizvode, odnosno sve što može biti apsorbirano u vaše tijelo, a sadrži tvari za koje je dokazano da imaju štetne učinke za ljudsko zdravlje.