Zašto astronauti nose sprave za vježbanje u svemir ?
Ljudski organizam ima veliku mogućnost adaptacije; u stanju je prilagoditi se ekstremnim vanjskim uvjetima zbog svrhe preživljavanja i jedan je od razloga zašto su ljudi postali dominantna vrsta na ovome planetu. Naime, ljudi su u stanju preživjeti u gotovo svakoj vrsti podneblja – od ekstremnih vrućina Afrike i Australije, do hladnoća Sibira, Aljaske i Kanade.
Ojmjakon, selo u Rusiji, ima prosječnu godišnju temperaturu od -15° Celzijusa, no ljudi tamo žive i kada temperature padne na -50°. Ljudi plemena Bajau također se nazivaju i „morskim nomadima“. Zbog područja u kojem žive i načina života koji prakticiraju u stanju su činiti stvari koje se „običnim“ ljudima čine nepojmljivim. Nije čudno da odrasli članovi plemena zarone na dubine i do 70 metra kako bi uhvatili ribu i to bez ikakve opreme, koristeći samo koplje i drvene naočale za oči, a neki mogu dah držati i do 13 minuta ispod vode. Tijela su im se toliko prilagodila životu na moru da čak i mala djeca mogu jasno vidjeti pod vodom do dubine 25 metara. Oni su samo jedan od mnogih primjera koliko je adaptabilan ljudski organizam. No ta sposobnost ponekad predstavlja i problem.
Što se događa u svemiru?
Nakon što smo pokorili Zemlju i došli na Mjesec ljudi se sve više fokusiraju na istraživanje nepoznatog svemira. Upravo nam život u bestežinskom stanju može pokazati sposobnost prilagodbe ljudskog organizma. Znanstvenici NASA-e shvatili su da bez Zemljine gravitacije astronauti gube otprilike 1% do 1.5% svoje mineralne gustoće u kostima za svaki mjesec u bestežinskom stanju, imaju veći rizik od frakture kostiju i gube mišićnu masu znatno brže nego li na Zemlji. Također, zbog slabe ili gotovo nikakve gravitacije, tekućine u tijelu slobodnije cirkuliraju organizmom i to može dovesti do povećanog tlaka u glavi i uzrokovati probleme s vidom.
Astronauti također imaju povećan rizik od dobivanja bubrežnih kamenaca zbog dehidracije i gubitka kalcija iz kostiju. Bez zaštite ozonskog omotača i veće izloženosti radijaciji u svemiru imaju povećan rizik od razvoja raka i degenerativnih bolesti.
Astronauti poput Scotta Kellya i Chrisa Hadfielda napisali su knjige u kojima su opisali svoj život u svemiru i posljedice koje je to imalo na njihova tijela. Nakon što se Hadfield vratio na Zemlju nakon 5 mjeseci u svemiru rekao je kako je svemir dobar model za ubrzano starenje. Pluća i srce morali su mu se ponovno adaptirati na Zemljinu gravitaciju i znatno jače raditi kako bi održali optimalan protok krvi. U svemiru je koristio ruke kako bi se mogao kretati, grabeći za ručke i noge za držanje stvari, dok je na Zemlji potpuno obratno – ljudi se kreću nogama i koriste ruke za nošenje i držanje stvari. Budući da 5 mjeseci nije hodao, kada se vratio na Zemlju Hadfield je rekao da ima osjećaj kao da hoda po vrućem ugljenu jer su mu stopala bila previše osjetljiva.
Slika 1. Astronaut Steve Swanson vježba na COLBERT spravi
Izvor: https://www.nasa.gov/content/steve-swanson-exercises-on-the-colbert-0/
NASA ima brojne načine kako da pomogne astronautima kod posljedica dugotrajnog boravka u svemiru. Najbolji način za borbu protiv gubitka mišićne i koštane mase je upravo tjelesno vježbanje. Zato na Međunarodnoj svemirskoj postaji imaju spravu zvanu COLBERT (Combined Operational Load Bearing External Resistance Treadmill) koju astronauti svakodnevno koriste kako bi ojačali svoj koštano zglobni sistem i spriječili atrofiju mišića i kostiju. Svrha ovog članka jest dočarati vam koliko tjelesno vježbanje i kontrolirani stres na organizam mogu poboljšati vaše zdravlje i kvalitetu života. Vaše je tijelo samo odraz stresa i opterećenja kojemu se izlažete ( ili ne izlažete).