Postati fit u pedesetoj? Ma daj, šališ se… (III dio)
Osim na fejsu, i u realnom životu sam svima obznanila da krećem u teretanu i da ću ovaj put redovito vježbati prije nego dođem u godine kad ću se o početku vježbanja morati posavjetovati sa svojim liječnikom.
Reakcije tipa, baš me zanima koliko ćeš dugo ići, u potpunosti sam izignorirala. Nemam podršku? Super, i ne treba mi. Ovaj put sam negdje duboko u sebi znala da ovaj put neću odustati što god da se dogodi.
Pripreme su krenule:
- Kupiti odjeću za trening
- Pronaći teretanu u koju ću ići
- Promijeniti prehrambene navike
Prva točka je najbrže riješena, kupljeno dvoje crnih tajica.
Druga točka je iziskivala istraživanje. Ok, odlučila si se za teretanu, to podrazumijeva vježbanje s utezima, nemaš pojma što da radiš s utezima, a i prije par mjeseci si operirala koljeno i moraš paziti što radiš.
Nemaš pojma što da radiš s utezima = ozlijedit ćeš sve što možeš ozlijediti, završiti na bolovanju i više nikad nećeš ući u teretanu. Znači, treba mi netko pokazati što da radim, kako se izvode vježbe i nadgledati me jel’ ih ispravno radim. Drugim riječima, trebam osobnog trenera jer ću inače brzo odustati.
Iskustvo s osobnim trenerom
Iskreno, nisam znala ni za jednog trenera jer me vježbanje u teretani nikad prije nije zanimalo. Sjetila sam se da me na Instagramu prati jedna teretana pa sam, ovaj put zainteresirano, pregledala profil. Treninzi samo uz nadzor osobnog trenera. E, to bi bilo nešto za mene.
Kako mi je Google najbolji prijatelj, a ni fejs nije za odbaciti, pregledala sam sve što se moglo pronaći o treneru, od fotografija, objavljenih članaka i knjiga, natjecanja… Da je negdje postojao podatak o tome koji broj gaća nosi, znala bih i to. Zaključila sam da bi to moglo biti to. Nazvala sam ga, došla pogledati teretanu i upoznati se i dogovorila termin za prvi trening.
Tih dana imala sam i već prije dogovorene termine sistematskog i kontrolnog pregleda kod ortopeda. Kad sam mu rekla da planiram krenuti u teretanu, ortoped je rekao, ma možeš sve, samo nemoj raditi duboke čučnjeve s velikim težinama, iako je prije govorio da ne smijem dizati ništa teško. Fizioterapeuti su mi rekli koje vježbe smijem raditi u početku i na što da obratim najviše pažnje. Nalaz opet povišenog kolesterola je samo učvrstio moju odluku da počnem trenirati i bolje jesti.
Odluka da promijenim prehrambene navike je po meni bila zahtjevnija od odluke da krenem u teretanu, trebala sam početi redovito jesti, a ne da ubacim nekakav gablec u sebe i onda ništa ne jedem dok ne dođem s posla i nešto skuham. Kako sam morala iskoristiti dva tjedna godišnjeg jer ga nisam iskoristila preko ljeta zbog bolovanja, sad je bio pravi trenutak za korištenje tako da s promjenom navika krenem u miru i s voljom.
I, krenula sam. O tome što sam promijenila u prehrani i kako napokon u teretani nisam vozila samo bicikl, čitajte u sljedećem nastavku.
Prva dva članka pročitajte na linkovima ispod:
POSTATI FIT U PEDESETOJ? MA DAJ, ŠALIŠ SE… (II DIO)