Hiperemija – za maksimalan rast mišića

Teorija tekućih obroka prije i tijekom treninga, čiju primjenu u sportu je definitivno popularizirao profesionalni bodybuilder Miloš Šarćev, u potpunosti je kontraverzna i suprotstavlja se ustaljenoj znanstvenoj činjenici iz fiziologije vježbanja, koja glasi: „U svrhu da prouzročimo mišićnu hipertrofiju moramo trenirati intenzivno i tijekom treninga isprazniti rezerve mišićnog glikogena, ATP-a i oštetiti mišićna vlakna, tako da na njima prouzročimo mikro oštećenja tijekom treninga. Taj šok na naš mišićni sustav započet će hipertrofijsku reakciju – naše će tijelo prepoznati gubitak nutrijenata (glukoze, aminokiselina i ATP-a) i nekoliko sati nakon treninga poslat će sve dostupne nutrijente da zamijene sve što je izgubljeno te će reparirati učinjenu štetu.“.

Ako izbacimo tijelo iz prirodnog balansa, odnosno tzv. homeostaze, tijelo će reagirati super-kompenzacijom, pohranjivanjem više nutrijenata nego je prethodno bilo tamo, kako bi bilo spremno na novi eventualni šok ili intenzivni trening. Ako se trenira imajući na umu konvencionalno objašnjenje o „trganju“ mišićnih vlakana i njihovom pražnjenju od svih dostupnih nutrijenata – dovest ćemo tijelo u visoko katabolično stanje. Kako se katabolizam može smatrati destruktivnim metabolizmom, što je nezdravo stanje tijela, možemo se pitati zašto bi itko htio dovoditi tijelo u stadij visokog katabolizma, budući da nam je cilj izgraditi tijelo, za što je potrebno prouzročiti anabolizam ili konstruktivni metabolizam i mišićnu hipertrofiju, a ne totalno suprotno. U ovu svrhu došlo se do spoznaja o „prednostima hiperemije“, koja se koristi kako bi se prouzročilo maksimalno anaboličko okruženje, koje će nam pomoći da dosegnemo maksimalnu hipertrofiju.

Što je ustvari hiperemija?

Muškarac ima oko 5 l krvi, a žena oko 4 l krvi u tijelu, raspoređene po cijelom tijelu, koja konstantno cirkulira. U stanju odmora maksimalno 10-12% ukupne krvi nalazi se u mišićima skeleta jer ne postoji nikakva fiziološka potreba u stadiju niske fizičke aktivnosti. Međutim, kada postanemo aktivni, krv se šalje u naše radne mišiće i to povećavanje dotoka krvi u trenirane mišiće (hiperemija) može doseći astronomsko povećanje dotoka krvi od 60% i više, tijekom treninga s opterećenjem. Ovo se događa isključivo i samo tijekom treninga.

Ako se opskrbimo sa svim neophodnim anaboličnim nutrijentima neposredno prije treninga u već prethodno „digestiranom“ (polurazgrađenom) obliku  (npr. ATP, glukoza, amino kiseline itd.) i tada nastavimo dostavljati još ovih istih nutrijenata tijekom treninga, dok podižemo najanaboličniji hormon u našem tijelu – inzulin – prouzročit ćemo momentalno maksimalno anaboličko okružje.

Tako da umjesto da gubimo nutrijente (razgradnja proteina ili katabolizam) dovodimo više nutrijenata do mišićnih stanica (sinteza proteina ili anabolizam) i istodobno sprječavamo anti-katabolizam, odnosno dovodimo sve šta nam je potrebno da još povećamo maksimalne rezultate, koje smo prije postizali nakon treninga. Jedino tijekom treninga imamo priliku, ni prije, ni poslije, jer krv inače neće biti prisutna u treniranom mišiću u tom obujmu.