7 stvari koje niste znali o Olimpijskim igrama

Budući da su nam Olimpijske igre pred vratima, čekaju nas uzbudljiva dva tjedna s pregršt sportova na našim malim ekranima. Iako je glavni fokus na samom sportu, kada govorimo o Olimpijskim igrama mnogi zanemaruju njihov povijesni aspekt i priču koja se krije iza ove popularne svjetske ceremonije. Zbog toga smo u nastavku izdvojili nekoliko zanimljivosti o Olimpijadi koje će vam promijeniti pogled na ovo najveće sportsko natjecanje.

1. Zlatne medalje nisu zlatne

Unatoč popularnom vjerovanju da je zlatna medalja napravljena od čistog zlata, to nije bio slučaj od Olimpijskih igara 1912. godine. Današnja olimpijska zlatna medalja je varalica, izrađena gotovo u potpunosti od srebra s približno 6 grama zlata kako bi udovoljila standardima utvrđenim u Olimpijskoj povelji.

2. Olimpijski natjecatelji nisu nosili odjeću

Jeste li znali riječ ‘gimnazija’ potječe od grčke riječi “gymnós”, što znači “gol”? Iako se danas sportski događaji koji uključuju golotinju smatraju skandaloznim, u drevnoj je Grčkoj to bila jedna od glavnih olimpijskih tradicija. Dok su se na prvim olimpijadama sportaši natjecali u pokrivačima, trkač zvan Orsippus promijenio je lice igara kada se pojavio gol.

Golotinja se pokazala znakom neustrašivosti, hrabrosti i moći, a smatrala se i odavanjem počasti bogovima. Sudionici bi se čak mazali maslinovim uljem kako bi pokazali svoju tjelesnu građu u najboljem svjetlu.

3. Olimpijska baklja nije drevna tradicija

Relej baklji vuče korijene iz kontroverznih Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine. Carl Diem, glavni organizator Olimpijskih igara, zamislio je štafetu kao propagandno sredstvo za Nacističku stranku kako bi prikazao pretpostavljenu superiornost arijevske rase. Relej je prošao kroz Grčku, Bugarsku, Jugoslaviju, Mađarsku, Austriju i Čehoslovačku, koje će sve podleći nacističkoj vlasti u sljedećih od 10 godina.

4. 1500 godina stanke

Izvorne olimpijske igre, održane u Olimpiji, trajale su od 776. pr. Kr. do 392. godine nove ere i održavale su se, kao i danas, svake četiri godine zajedno s festivalom u čast grčkog boga Zeusa. Stari Grci su također svake godine održavali još tri Igre u čast bogova; Apolona, Eleiusa i Poseidona. No rimski car Teodozije ukinuo je Olimpijske igre pokušavajući osloboditi svoje carstvo poganstva, u korist široko prihvaćenog kršćanstva 392. godine.

Nevjerojatna je činjenica da su trebale 1503 godine da Olimpijske igre ponovo zažive. U organizaciji Pierrea de Coubertina koji je osnovao Međunarodni olimpijski odbor (IOC), moderne su se Olimpijske igre rodile u Ateni 1896. godine.

5. Olimpijski plamen gori tijekom cijele Olimpijade

Olimpijski plamen putovao je širom svijeta, a gorio je čak i u svemiru, i gotovo je otporan na sve vremenske utjecaje. Može podnijeti ekstremne temperature i buran vjetar brzine do 80 km/h.

Olimpijski plamen pali se u Olimpiji (Grčka) i zatim se na olimpijskoj baklji štafetno prenosi do grada u kojem se održavaju Igre.

6. Kršenje pravila nekada se fizički kažnjavalo

Stari Grci nisu se oslanjali na dobru volju kako bi osigurali pošteno natjecanje u ovom često brutalnom razdoblju u povijesti. Sportaši koji su kršili pravila tijekom Olimpijskih igara javno su bičevani.

Bilo da se radilo o prekršaju u hrvanju ili lažnom startu u trčanju, određeni službenici imali su moć kazniti bilo kojeg natjecatelja za kojeg smatraju da pokušava steći nepoštenu prednost. Osim bičevanja, sportaše bi mogle “ošamariti” i pozamašne novčane kazne.

Nedostatak hrabrosti Grcima nije bio omiljena vrlina kod natjecatelja, a čak je bilo i sportaša koji su kažnjeni zbog kukavičluka nakon što su se povukli s natjecanja.

7. Discipline koje danas više ne postoje

Kod prvih 12 drevnih Olimpijskih igara jedini događaj bio je kratka trka od oko 190 metara – ili jedna dužina stadiona. Na kraju su se Igre proširile s jednog dana na pet, jer je u program dodano ukupno 18 događaja. Najraniji dodaci bili su trčanje na različite udaljenosti, kao i hrvanje, peteroboj, boks i, za najbogatije natjecatelje, utrke kočijama. Među raznim konjskim utrkama bila je i “kalpe” u kojoj bi jahač skočio s kobile i trčao uz nju posljednji krug. Kao da je moderni ekvivalent, drevni peteroboj uključio je pet različitih disciplina. To su bili bacanje diska, skok u dalj, bacanje koplja, trčanje i hrvanje.

Svaki je događaj bio namijenjen obuci muškaraca za rat, što je možda najbolje personificirala utrka ‘hoplitodromos’, gdje su sportaši morali završiti između dvije i četiri dužine stadiona noseći puni set hoplitnih oklopa. No najbrutalniji sport bio je ‘pankration’. Ovaj je događaj bio kombinacija hrvanja i boksa, gdje je držanje vrata i gušenje bilo dopušteno, a samo ugrizi i kopanje očiju zabranjeni. Sportaši su mogli odustati od borbe mašući prstom u kontaktnim sportovima, ali je ova disciplina i dalje bila pogubna za mnoge natjecatelje.

Najveća zvijezda drevnih Olimpijskih igara nesumnjivo je bio Leonidas s Rodosa. Trkač je osvojio ukupno 12 naslova tijekom četiri uzastopne olimpijade (164.-152. Pr. Kr.) i bio je pozdravljen kao heroj među ljudima.

Zanimljivo je da maratonski događaj – iako je dobio ime po drevnom grčkom gradu – nije bio dio drevnog programa. Predstavljen je na prvim modernim olimpijskim igrama, u Ateni 1896. godine.