Fleksibilnost: tema oko koje se u fitnessu lome koplja

U zadnje vrijeme naišla sam na ne baš malen broj objava nekih više ili manje stručnih pripadnika fitness zajednice na temu fleksibilnosti, odnosno istezanja. Vjerojatno ne bih ni obratila pozornost na sadržaj tih objava da one uglavnom nisu bile napisane u kontekstu „razbijanja mita“ o važnosti istezanja. Kako se moji vježbački počeci primarno odnose na klasični balet, tako je moja percepcija fleksibilnosti potpuno drugačija od većine drugih vježbača, a tako i nekih izjava koje sam mogla pročitati u navedenim objavama. Osobno sam fleksibilnost povezivala s nekim najvišim ciljem (pogotovo jer sam uvijek muku mučila s izvođenjem špage, posebno muške) pa su navodi koji to opovrgavaju prvo u meni stvorili popriličan šok, a potom me naveli na istraživanje o čemu se tu zapravo radi.

Što je fleksibilnost?

Fleksibilnost podrazumijeva slobodan opseg pokreta u zglobu, skupini zglobova ili cijelom tijelu, odnosno sposobnost učinkovitog pokreta zglobova u punom opsegu. Naravno, fleksibilnost nije „striktan“ pojam. To znači da o fleksibilnosti ne možemo govoriti isključivo u smislu prisutnosti ili odsutnosti iste. Fleksibilnost je specifična za svaki pojedini zglob, a ovisi i o samom pokretu. Tako ja, primjerice, imam vrlo izraženu fleksibilnost leđa, posebno lumbalnog dijela, ali zato imam potpuno nefleksibilne prepone i lijevu nogu više ne mogu podići preko 90° (plesači će razumjeti 😊). Također, prilikom definiranja fleksibilnosti, važno je napomenuti i kako je ona jedna od 5 komponenti zdravstveno usmjerenog fitnessa.

O čemu sve fleksibilnost ovisi?

Fleksibilnost uvjetuju brojni unutarnji i vanjski faktori, odnosno utjecaji. Tako su neki unutarnji utjecaji, primjerice, sama vrsta zgloba, koštana struktura koja može ograničavati pokret, elastičnost mišićnog tkiva, tetiva, ligamenata i drugih vezivnih tkiva, ali i kože, temperatura zgloba i okolnog tkiva i sl. S druge pak strane, neki vanjski utjecaju su doba dana, temperatura, dob i spol, postojeća ozljeda mišića, zgloba ili ligamenta, ali i vrsta odjeće te, naravno, motivacija vježbača za razvojem fleksibilnosti.

Koja je svrha vježbi istezanja?

Istezanjem se razvija fleksibilnost. Najpoznatije „vrste“ istezanja su statičko i dinamičko, ali tu su još i PNF, aktivno, pasivno i balističko istezanje. Fokusirat ću se na statičko i dinamičko istezanje. Istezanje se općenito izvodi s ciljem pripreme za trening, smirivanja tijela nakon treninga te za razvoj fleksibilnosti u različite svrhe (za pojedini sport, u prevenciji ili pak rehabilitaciji).

Dinamičko istezanje najčešće se koristi u pripremi za trening. Tada se izvode vježbe specifične za nadolazeću aktivnost, odnosno pokret. Statičko istezanje pak, pogotovo ako je jedina metoda pripreme za trening, nema funkciju, a čak i smanjuje neke komponente poput jakosti i snage, a koje su ključne za izvedbu treninga.

Što se uloge istezanja nakon treninga i u prevenciji ozljeda tiče, čini mi se kao da se upravo tu vode krvave bitke. Neki tvrde da je ono gotovo ključno u prevenciji ozljeda, dok drugi pak tvrde da je to stari mit, a čak možda i da istezanje može doprinijeti nastanku ozljede. Postoje istraživanja koja podupiru jedan i ona koja podupiru drugi stav. Naravno, istraživanja se mogu prilagoditi u prilog određenoj hipotezi, pomnim odabirom promatranih varijabli. Zato ne planiram ulaziti u ovakve rasprave. Samo želim naglasiti da, kakve se god rasprave vodile, fleksibilnost je još uvijek odrednica zdravstvenog fitnessa i njezin razvoj, ako mu se pravilno pristupi, sigurno ne može biti loša. Dapače, vrlo je korisna.