Evolucija zdrave prehrane

Koncept zdrave prehrane i dijete seže daleko u Antiku. Poznato je da su već drevni Grci i Rimljani poznavali povezanost fizičke aktivnosti i prehrane te njihov utjecaj na naše zdravlje, izgled i funkciju tijela. Grčka riječ diatia (od koje je nastala engleska riječ diet) označavala je novi način življenja fokusiran na samokontroli i umjerenoj prehrani. Međutim u doba kada je kršćanstvo kao religija prevladalo Europom, umjerenost u jelu pretočila se u samoodricanje, pri čemu se tijelo smatralo preprekom za uzdizanje duše, a proždrljivost se smatrala velikim grijehom. Iako su se o zdravoj prehrani, odnosno o povezanosti prehrane i zdravlja pisale i autorske knjige u 15. i 16. stoljeću u Italiji, počeci modernog koncepta zdrave prehrane sežu u blisku prošlost, odnosno u početak 20. stoljeća.

Početak modernog koncepta zdrave prehrane

Ovo razdoblje označilo je otkrivanje i sintezu vitamina i minerala te njihovu upotrebu kako bi se spriječili nedostaci u prehrani i bolesti poput beriberi, skorbuta, rahitisa i sl. 1913. godine Casimir Funk došao je na ideju o “vitalnom aminu” u hrani koja proizlazi iz opažanja da je dio neprocesirane (integralne) riže koji sadrži vitamine i minerale zaslužan za ozdravljenje peradi od bolesti kao što je beriberi. No vitamin se prvi put izolirao 1926. godine pod nazivom tiamin, a 1936. poznat je pod nazivom B1. 1932. izoliran je i vitamin C koji se tada koristio kao sredstvo za liječenje skorbuta. Kako su sredinom 20. stoljeća izolirani preostali vitamini koji su nam i danas poznati, znanost je sve više pažnje počela obraćati na nedostatak hranjivih tvari u prehrani. Od tada se u prehrambenoj industriji diljem svijeta dogodio veliki pomak jer se hrani dodaje puno mikronutrijenata, odnosno vitamina i minerala kako bi se spriječili nedostaci ovih tvari prije nego što bolesti stupaju na snagu.

Problemi s mastima i šećerom

Tijekom sljedećih 20 godina kalorijska pothranjenost i specifični nedostaci vitamina naglo su pali u zemljama s visokim dohotkom zbog gospodarskog razvoja i niske cijene prerade osnovnih sastojaka hrane obogaćene mineralima i vitaminima. No istodobno su se počele javljati bolesti srčane bolesti povezane s prehranom, što je dovelo do novih pravaca istraživanja. Istraživači su proučavali dva područja: prehrambene masti i šećer.

U tom razdoblju tvrdilo se da zasićene masti loše utječu na zdravlje srca, zbog čega se već tada preporučivala dijeta s malim udjelom masti kako bi se održala niska razina lošeg kolesterola u krvi. S obzirom na to da je industrijska hrana bila bogata zasićenim mastima i šećerima, zbog čega su mnogi ljudi i obolijevali, istovremeno se u prehrani gotovo u potpunosti zanemarilo proteine. Ovaj makronutrijent tada postaje jedan od glavnih sastojaka hrane koja se dobivala industrijskim putem, no ni to nije označilo kraj borbe protiv bolesti uzrokovanih prehranom.

Pojava kroničnih bolesti i dodataka prehrani

Iako je početkom 70-ih opadao broj oboljelih od bolesti srca i krvnih žila povezanih s visokim udjelom masti, u tom razdoblju počele su se javljati bolesti poput dijabetesa tipa 2, pretilosti i raka. Stoga se početkom 80-ih počelo s preporukama da uz manje zasićenih masti treba konzumirati hranu bogatu vlaknima te izbjegavati prevelike količine soli i šećera. Prehrambena industrija već je tada započela s proizvodnjom hrane s vrlo niskim udjelom masti uz dodatak brojnih mikronutrijenata.

Nakon 90-ih posvećivalo se sve više pažnje zdravom načinu prehrane te je najviše porasla svijest o sastavu i količini hrane koju možemo konzumirati bez riskiranja vlastitog zdravlja. Od pojave dodataka prehrani za mršavljenje ili nadoknadu nedostatka hranjivih tvari, dijete i organizirana prehrana koja se koristila u medicini stupila je na snagu u ljudskoj svakodnevici. Pobudio se interes za zdravom prehranom bez prethodnog liječničkog upozorenja, a sve više ljudi počelo je živjeti aktivno i kako bi negativne učinke procesirane prehrane “srezali u korijenu”.