Jesu li naši preci bili snažniji od nas?

S obzirom na današnji način života, često vrijeme provodimo sjedeći za računalom ili bilo kojim drugim čudom tehnologije. Ponekad se pitamo kako je bilo našim precima koji nisu imali današnju tehnologiju te kako su provodili svoje vrijeme. Tu dolazi i do pitanja jesu li oni svoje slobodno vrijeme koristili za trening i jesu li uopće trebali trenirati kako bi stekli formu i oblikovali mišiće?. Možda nam se čini da današnji ljudi i njihovi preci imaju različite ciljeve i ambicije, ali jedna im je i dalje zajednička – preživljavanje.

Kada se vratimo daleko u prošlost, odnosno prije nekoliko tisuća godina, naši preci živjeli su u malim zajednicama, bavili su se lovom i sakupljanjem plodova. Male nomadske skupine od 20-50 ljudi selile su se cijeli svoj život u različita područja zbog čega su imali pristup različitim izvorima hrane. S obzirom na to da su život proveli u selidbama, njihov se organizam morao stalno privikavati na područja na kojima su živjeli. Muškarci su se bavili lovom, a žene većinom sakupljanjem plodova. Naravno, i muškarci i žene bili su upoznati s opasnostima područja i dijelili znanje o prirodnim katastrofama.

Jesu li naši preci bili “fit”?

U pradavnim vremenima ljudi su vodili aktivniji život nego danas. Arheološki dokazi pokazuju kako su lovci i sakupljači bili ono što bi se danas moglo nazvati “fit”, odnosno sportski građeni. Velika razlika između sportaša i naših predaka bila je tome što je fizička aktivnost naših predaka bila dio svakodnevice, a ne hobi nakon posla ili slobodna aktivnost. Primjerice, oni su trčali za svojom lovinom kilometrima sve dok se ne bi umorila, nakon čega bi ju s lakoćom savladali i opskrbili se zalihama hrane za nekoliko mjeseci. Prahistorijske žene imale su snažan gornji dio tijela nalik na današnje veslače ili plivače zbog toga što su svakodnevno kopale rupe, nosile vodu i obrađivale zemlju. Osim što su stekli izvrsnu formu, bili su otporniji na autoimune bolesti, poremećaje metabolizma i rak crijeva zbog toga što su vjerojatno imali raznolike vrste dobrih bakterija u crijevima.

Lov, traganje za hranom i bijeg od opasnih životinja bile su aktivnosti kod kojih je dobra forma i snaga bila preduvjet za preživljavanje. Taj genetički model za fizičku aktivnost nije bio oblikovan u teretani, već kroz adaptaciju organizma na pritisak uzrokovan navedenim uvjetima kroz nekoliko tisuća godina.

Zašto nam je ovo važno za trening?

S obzirom na to da današnji ljudi imaju isti DNK kao i naši preci koji su bili lovci i sakupljači, razumijevanjem njihove evolucije i uvjeta u kakvima su boravili možemo shvatiti kako je naš genetski kod napredovao. Zbog toga možemo razumjeti što naše tijelo očekuje od nas. To je važno za trening jer  naši geni određuju kakva bi nam trebala biti prehrana i kakve su naše potrebe za fizičkom aktivnošću.

Iako današnji ljudi prakticiraju sjedilački način života, ipak mogu dostići formu predaka pokretima koji se nazivaju “sedam prvotnih pokreta tijela.” Ovi pokreti simulacija su pokreta cijelog tijela naših predaka, a simuliraju aktivnosti poput gađanja lukom i strijelom, bacanja koplja ili dizanja teškog kamena. Njih možemo simulirati vježbama poput čučnjeva, iskoraka, povlačenja, dizanja, hodanja i trčanja.