Zašto poticati mališane na bavljenje sportom

Živimo u nekom neobičnom dobu. Danas je rijetkost da klinci na ulici igraju nogomet, preskaču vijaču, igraju lovice. Dernjavu djece za vrijeme kućnog reda i krvava koljena zamijenili su razno razni MMORPG-ovi, društvene mreže i mobilni uređaji koji su skuplji od mog prvog motora.

Na pitanje zašto klinca ne upišu na neki sport roditelji daju svakakve odgovore, tipa: „Pa što ću ga siliti? Ma on je premali; Ne zna ni sam što bi trenirao i nije baš tip od sporta.” itd. Razloga je mnogo i, ruku na srce, nisu baš najbistriji. Takvi roditelji ili nisu sami nikada bili u sportu ili pak nisu svjesni koliko blagodati bavljenje sportom u djetinjstvu može pridonijeti u daljnjem odrastanju i životu.

Jači imunitet i bolje opće zdravlje

Današnja djeca su kao amebice. Od sjedenja pred televizorom, kompjutorom te ostalih komoditeta današnjeg doba koji nam omogućuju minimalne izlaske iz svoja četiri zida, ozbiljno narušavamo imunitet svoje djece. Sportovi tipa nogometa ili bilo kojeg drugog sporta koji se odvija vani, neće se loše odraziti na zdravlje vašeg malog šampiona. Ne kaže se uzalud: „Dijete mora pojesti šaku zemlje da bi bilo zdravo.“

Učenje o važnosti rada u grupi

Timski sportovi su odlični kako bi dijete naučilo važnost rada u grupi ili paru. Takve vještine dobro će mu doći tijekom daljnjeg školovanja i jednog dana u poslovnom planu. Također, dijete dobiva pojednostavljeni uvid u to kako neka cjelina i njezini segmenti funkcioniraju, tj. koje su zadaće svake individue u grupi te da ih mora savjesno ispunjavati za dobrobit ekipe, grupe, a jednog dana i firme.

Socijalizacija

Također, timski sportovi su odličan način za introvertno dijete da se otvori i počne upoznavati ljude. Čak i ako dijete nije zatvorenog karaktera, takvo okruženje će ga naučiti važnim socijalnim vještinama, a to je također i jako zgodno okruženje za stjecanje prvih prijateljstava. Obično takva prijateljstva najduže i potraju.

Disciplina i izgradnja karaktera

Tu bih kao primjer naveo borilačke sportove. U takvim sportovima najviše je izražena hijerarhija napredovanja. Odnosno, postoji neki red, plan i program kako se i zašto nešto uči u svrhu daljnjeg napredovanja (gradivo se kao i u školi nadovezuje jedno na drugo). Također, borilački sportovi su izraženi u pogledu fizičkog kontakta i dijete će naučiti da ne mora plakati i dramiti svaki put kad ga netko jače dotakne. Ukoliko je trener kvalitetan roditelj i dovoljno vješt pedagog, dijete će shvatiti da je znanje naučeno tamo samo sport i da ne smije to znanje koristiti za nanošenje boli drugima. Osim toga, u većini slučajeva će dijete koje se bavi nekim borilačkim sportom biti tolerantnije od druge djece. Također, poput ostalih sportova, svakodnevni odlasci na trening (i ako danas nije od volje ili želi igrati igrice) uče dijete disciplini i odricanju kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Motoričke sposobnosti

Neki bazični sportovi, poput plivanja, atletike ili gimnastike, stvaraju dobar temelj za neke druge sportove jednog dana. Doslovno kao da idete u autoškolu, ali već znate krenuti i mijenjati brzine, dok drugi početnik ne zna niti upaliti auto. To se uvelike vidi u prvom razredu osnovne škole, kada učiteljica vodi razgibavanje, a pritom jedni ne razlikuje lijevu od desne noge, drugi padaju na guzicu jer nisu naučili održavati ravnotežu, a treći rade sve što im se kaže i kako treba.

Kognitivne sposobnosti

Često je slučaj da osobe koje su se dugo godina kroz mladost bavile nekim sportom imaju sposobnost nešto brže obrade informacija. Jednostavno lakše pamte i imaju bolju tendenciju pronalaženja korelacije među gradivom nego vršnjaci koji se nisu bavili sportom u mlađoj dobi.

Emocionalna stabilnost

Osim što je zabavan način za potrošiti vrijeme, sport može biti i zgodan alat za izbacivanje negativnih emocija. Dijete ili adolescent koji prolazi kroz neke teške trenutke u životu može kroz sport izbaciti većinu negativnih emocija koje drži u sebi. Što u konačnici može spriječiti loše vladanje u školi i izvan nje, odabir lošeg društva i sve što to dalje nosi.

Zaključak

Prvi sport sam po sebi nije toliko bitan ukoliko je dijete tek krenulo u školu. Ni samom djetetu nije bitno kojim se sportom bavi u toj dobi. Važno je da je okružen vršnjacima, da se igra i zabavlja. Blagodati će kasnije doći na vidjelo. Neka ustraje u tom sportu koji mu vi odaberete, dok god mu bude zabava i užitak trenirati. Ukoliko se bude htio posvetiti nekom drugom sportu ili aktivnosti, budite mu podrška u tome. Vi ste ga naveli na pravi put i pokazali nešto što mu može biti jedan predivan alat u životu, a ne djetetu je kako će ga iskoristiti.