Trening snage u nogometu
Snaga sportaša manifestira se u savladavanju različitih otpora kao što su otpor podloge, suparnika ili nekog predmeta (Milanović, 2005), a postoje različite vrste očitovanja ove motoričke sposobnosti: eksplozivna snaga, apsolutna maksimalna snaga, repetitivna snaga, elastična ili pliometrijska snaga i izometrička snaga.
Kad govorimo o razvoju snage u nogometu, moramo spomenuti da je nogometašu potrebna snaga kako bi mogao podnijeti veliki broj sprintova tokom utakmice, trčanja, skokova uvis za loptom. Snaga je nogometašu potrebna kako bi mogao izvesti veliki broj naglih zaustavljanja i promjena pravca igre. Ona je ujedno i preduvjet da bi igrač mogao šutnuti loptu četrdesetak metara, a potrebna je i za ostale pokrete u nogometu tijekom cijele utakmice.
Načela treninga snage
Bompa (2005) navodi šest osnovnih zakona kojih se treba pridržavati prilikom provođenja treninga snage:
- razviti fleksibilnost zglobova
- razviti snagu ligamenata i tetiva
- razviti snagu trupa
- razviti stabilizatore
- trenirati pokret, a ne pojedine mišiće
- treba se usredotočiti na ono što je potrebno za pojedini sport, a ne ono što je trenutno novo
Također Bompa (2005) navodi i glavne principe treninga snage:
- princip progresivnog podizanja opterećenja
- princip raznovrsnosti
- princip individualizacije
- princip specifičnosti
Svaki od ovih principa i zakona ima vrlo važnu ulogu u provođenju treninga snage pa ih treba imati na umu prilikom konstruiranja plana i programa treninga.
Snaga u nogometu
U nogometu je pri većini pokreta koji čine razliku između pobjede i poraza prisutna upravo snaga (Schmid i Alejo, 2004).
Bangsbo (1994) smatra da je potrebno povećati snagu kako bi se smanjila mogućnost ozljede, ali i ubrzao oporavak nakon povrede.
Moramo spomenuti da igrači koji nemaju dovoljno visoku razinu snažnih sposobnosti neće moći u punoj mjeri izraziti svoje tehničke i taktičke mogućnosti.
Prilikom razvoja snage kod nogometaša moramo paziti da snaga ne šteti elastičnosti, labavosti te finom osjećaju. Nogometaš se unatoč prikupljenoj snazi mora kretati lagano i gipko tako da se na odgovarajući način igra sa loptom.
Kako bismo što bolje utjecali na razvoj snage pojedinih topoloških regija, možemo koristiti, osim utega, različita pomagala kao što su medicinske lopte, elastične gume, girje, prsluk, kao i težinu vlastitog tijela ili tijela suigrača.
Sposobnost igrača da manifestira određenu silu tijekom utakmice ne ovisi samo o snazi mišića koji izvodi pokret. Na manifestaciju sile utječe i sposobnost igrača da koordinirano izvede određeni pokret u pravom trenutku. U skladu s time, Santana (2002) smatra da je vrlo bitna ravnoteža i stabilnost.
Da bismo bolje razumjeli faktore koji ograničavaju manifestaciju sile, Bangsbo (1994) razlikuje tri grupacije snage u nogometnoj igri. Prvu grupaciju čini bazična snaga koja se odnosi na grupaciju mišića uključenu u pokret u određenome trenutku. Koordinacijska snaga se odnosi na sposobnost igrača da uskladi različite grupacije mišića kako bi iskoristio bazičnu snagu. Treću skupinu čini nogometna snaga koja označava koliko je snage proizvedeno za vrijeme određenog pokreta u igri. Ova skupina se odnosi na sposobnost da se iskoristi koordinacijska snaga u pravome trenutku.
Ove tri grupacije snage su međusobno usko povezne, te samo kada skladno djeluju, može doći do pravilnog, pravovremenog i snažnog pokreta.
U skladu s time Bangsbo (1994) razlikuje dvije grupe treninga snage u nogometu:
- funkcionalni trening snage
- bazični trening snage
Kod funkcionalnog treninga snage koristimo pokrete koji su srodni pokretima u igri. Pa tako trening može sadržavati kretnje koje su prisutne u igri, ali pod otežanim okolnostima, kao npr. igra na pješčanoj površini ili izvođenje kretnji sa prslukom. Koristeći ovaj program treninga utjecat ćemo na poboljšanje bazične i koordinacijske snage.
Santana (2002) tvrdi da će upravo funkcionalni trening omogućiti povećanje “iskoristive snage” na nogometnom terenu.
Premium
