Transformacija: Nekad i danas

Prije 15-ak godina sam ljude u drugoj polovici 30-ih smatrao starcima, a danas sam i sam u tim godinama. Prije sam smatrao da, čim prijeđu tridesetu, ljudi strahovito brzo gube svoj fizički potencijal, a danas znam da se brigom o tijelu i prehrani i u ovim godinama mogu ostvariti vrhunski rezultati. To je svakako teže nego u dvadesetima, ali da je moguće, pokazuju brojni primjeri.

Randy Couture osvojio je svoj treći UFC naslov sa 43 te ostvario zadnju UFC pobjedu sa 47, Bernard Hopkins bio je svjetski prvak u boksu sa 48 godina na leđima, a nedavno je Ole Einer Bjoerndalen postao najstariji pobjednik na Zimskim olimpijskim igrama. Osvojio je zlato sa 40 godina.

Ovo su ekstremni primjeri, ali osobno ću uvijeku takvim primjerima tražiti inspiraciju, nego se zadovoljiti nekakvim prosjekom.

Ipak, razlike u pristupu sa 36 godina ili sa recimo 20 godina su ogromne. Kad sam imao 20 godina, mogao sam tijekom cijelog tjedna raditi vrlo intenzivne treninge. Jedno vrijeme sam paralelno igrao nogomet i trenirao borilački sport. Mogao sam dakle u tjedan dana odraditi 3-4 borilačka treninga, 2 nogometna, nedjeljom 90-minutnu utakmicu, a sve to skupa uz totalno nesređenu prehranu, cjelonoćni rad vikendom u noćnom klubu te vrlo malo sna.

(22.4.2014., tjelesno stanje)

Danas, kao prvo i osnovno, nemam niti približno dovoljno slobodnog vremena kako bih mogao sve to odraditi, a i da imam, nema šanse da bih se uspio držati tog tempa neki duži period. Tijelo bi začas bilo pretrenirano, a imunitet na jako niskim granama.

Danas želim ostvariti jednako dobar, ako ne i bolji rezultat, ali uz puno manje vremena uloženog u trening. Ne zato što ne volim trenirati. Dapače, bio bih presretan kad bih mogao cijeli dan provoditi u (vlastitoj) sportskoj dvorani i živjeti od toga. No, karijera koju sam izabrao mi to ne dopušta.

Uz duge radne dane još je nekoliko faktora zašto ne mogu provoditi po 2 sata dnevno na treninzima. Najvažniji od njih su moja djeca. Koliko god volim sport i trening, još više volim svoje curke. Primarno mi je provesti barem sat vremena s njima, a tek onda „pobjegnem“ na trening. Dodatni kradljivac vremena mi je svakako i život u kući. Čitatelji koji također žive u kući te eventualno imaju malo veću okućnicu, možda čak i vrt i voćnjak… znaju o čemu pričam. Dok sam bio mlađi, sav taj „nepotrebni posao“ me živcirao dok sam danas itekako voljan žrtvovati određeno vrijeme i trud kako bih imao vlastito organsko voće i povrće.

Poanta svega je da sav svoj trening moram koncipirati u nekih pola sata dnevno. Vjerojatno mnogi misle da je to premalo vremena, no ja smatram da je to sasvim dovoljno. Kako izgleda taj moj polusatni trening moći ćete pročitati već u nekoj od sljedećih kolumni.

Što se mog ovotjednog updatea tiče, već sama činjenica da vaga ne pokazuje veću težinu veliki je uspjeh. Uskrs je jedan od onih vikenda kad se potpuno posvetim obitelji i druženju, a to podrazumijeva i mnoštvo visokokalorične hrane i pića. U kakvim sam sve slasticama uživao možete pročitati na blogu, ali dobrim tempiranjem tih „cheat“ obroka te kvalitetnim radom u danima koji su prethodili vikendu, uspio sam, vjerovatno po prvi put u životu NE DOBITI dodatne kilograme tijekom blagdana.

Ovaj tjedan mi je cilj bio ne dobiti nove kilograme, no već za tjedan dana vaga mora pokazati minus.

Pročitajte moje nove izvještaje o mojoj tranfomaciji i kako sam izgubio 16 kila!