Mr. Olympija fotofinish

Kakvo bi to bilo natjecanje Mr. Olimpije, a da prođe tiho i bez kontroverzi?
Dok je još davne 1972. godine Arnold Schwarzenegger za dlaku pobjedio
Sergia Olivu i osvojio svoj treći od sedam osvojenih naslova Mr.
Olimpije, natjecanje je bilo “obojeno” kontroverznim odlukama, no to
je priroda ovakvih natjecanja.

Kako bismo razjasnili koji je od najvećih konkurenata zaslužio pobjedu i neopravdano nije osvojio naslov, dajemo vam razloge za i protiv, a vi odlučite jesmo li u pravu.

JAY CUTLER

Bio je najmasivniji natjecatelj (pored Markusa Ruhla) i genetski je obdaren širokim klavikulama (najširim na natjecanju). U pogledu debljine mišića, osobito gledano s leđa, gdje većina pobjednika dobiva odlučujujuće bodove, Cutler je sve oduševio.

Ako je Dexteru Jacksonu slaba točka ta da pored Victora Martineza izgleda sitan, tada bi se isto moglo reći i za Martineza u usporedbi sa Cutlerom!

Protiv:
Mi ne priznajemo udarce na Cutlera zbog nedovoljne vaskularnosti pošto se ni Martinez nije mogao time pohvaliti. Ipak, izložit ćemo jednostavnu činjenicu, a to je da je Cutler bio “off” i pojavio se u najlošijoj formi od svih konkurenata koje ovdje analiziramo. Cutler ne samo da nije bio dovoljno definiran, nego je bio “ravan” i bez svoje genetski nadarene strukture sa širokim klavikulama i izvanrednim “sweepom” butina i njihovom separacijom, najvjerojatnije ne bi osvojio naslov. Gledajući s druge strane, pored ovih genetskih vrlina Cutler je donekle zakinut zbog svojeg, vjerojatno najšireg struka među elitom. Zbog te mane Jay bi se morao više potruditi u pogledu definicije kako bi osigurao bodove u rundi simetrije što ovog puta nije uspio.

VICTOR MARTINEZ

Martinez sjajno podvlači liniju između izgleda “mass monstera” i lijepo, estetski oblikovane fizionomije velikih zaobljenih mišića fino omotanih oko sitnih zglobova. Leđa su mu među najboljim u branši, a biceps predivno strši iz humerusa. Martinezov ” V ” izgled posebno. Iz prednje, dvostruke biceps poze je izvanredan, a s obzirom na masu može se reći i da mu je središnja sekcija zategnuta (trbušni dio).

Sveukupno gledajući, Victorova fizionomija oku je ugodna i, unatoč pozamašnoj masi, mogla bi i one neupućene privući svijetu bodibildinga.

Protiv:
Martinezovim nogama, iako su poprilično definirane, nedostaje detalja i “sweep” koji daje zaobljenost vanjskog dijela kvadricepsa i koji posjeduje većina konkurenata. Listovi mu izgledaju prilično neobično i pogled na njih može skrenuti pozornost u leđnim pozama. Unatoč tim manama možemo reći da je Martinez sjajan bodibilder, ali nedostaje mu onaj “WOW ” faktor koji je već desetljećima zaštitni znak osvajača bivših naslova Mr. Olimpije. Ako povrati formu sa natjecanja”Night of the Champions” iz 2003. godine i uz novostečenu mišićnu masu mogao bi ostvariti svoje najave i postati novi Mr. O!

DEXTER JACKSON

Možda nije najimpresivniji natjecatelj u nadmoćnosti izgleda na ovom natjecanju, ali nijedan od natjecatelja na ovoj Olimpiji nije izgledao nadmoćno u odnosu na ostale konkurente. Pošto nijedan natjecatelj nije pružio za Olimpiju uobičajeni “WOW” faktor, zašto ne bi pobjedio najuravnoteženiji i najizrezaniji natjecatelj?

Ako pretpostavimo da je manji i estetskiji Martinez u boljoj formi od Cutlera trebao pobijediti, zašto ne zaključiti da bi još estetskiji Jackson bio bolji od Martineza!

Protiv:
Dexter jednostavno nije dovoljno masivan da pobjedi bilo kojeg suparnika plasiranih ispred njega. Iako je zbog svoje superiorne linije i forme prilično dobar u prednjim pozama i, donekle, u onima sa strane, okrenut leđima zbog manjkave širine leđa djeluje inferiorno u odnosu na konkurente.

DENNIS WOLF

Neosporno šampion publike na ovogodišnjem natjecanju. Njegov nastup neodoljivo podsjeća na Schlierkampov nastup na Mr. O 2002. godine. Wolf nas podsjeća na dane kada su “de rigueur” za probildere bila široka ramena, uski struk i zaobljeni kvadricepsi. Od svih natjecatelja njegov izgled daleko je najbliže izgledu strip heroja. Wolf je ponajviše dominirao u “most muscular” pozi i prednjoj lat pozi, a i u ostalima je bio favoret.

Protiv:
Wolfova leđa su široka, ali nemaju dovoljnu masivnost, tj. debljinu, a mogla bi nositi i više detalja, posebice u donjem dijelu. Prsa u dvostrukoj-biceps pozi su preravna što svakako nije plus u najvažnijoj pozi, a i ruke su možda “pretanke” u podignutom položaju: listovi dosta zaostaju za nogama i iako su kvadricepsi ogromni i dobro separirani, zadnjoj loži nedostaju detalji koji bi bolje upotpunili leđne poze.