Sindrom prenaprezanja Ahilove tetive

Autor: Marko Kuljanac 3 minuta 17.07.2015.

Sindromi prenaprezanja nastaju kao posljedica pretreniranosti, nošenja nepravilne obuće, nepravilne podloge ili jednostavnije rečeno, nastaju kao posljedica dugotrajnog izlaganja naporu kod sportaša ili rekreativca. Navest ćemo vrlo česti sindrom prenaprezanja, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive.

Ahilova tetiva često je zahvaćena sindromom prenaprezanja. Ona je završetak mišića potkoljenice (m.gastrocnemius i m.soleus). Bitno je znati da spaja koštani dio potkoljenice (tibiju i fibulu) sa kostima stopala (calcaneus).

Upala nastaje u trenutku kada prekomjerno opterećenje nadvlada tetivnu sposobnost obnove.

Najčešći uzroci nastajanja:

pogreška u treningu
naglo povećanje intenziteta treninga
povećanje učestalosti treninga
neravni ili tvrdi teren
nepravilna obuća

Sam upalni proces nastaje postupno ili naglo. Najčešće se nalazi otprilike oko 2.6 cm od hvatišta tetive za kost pete. Osnovni simptom je bol u samom području, a vezana je uz aktivnost. Bol je karakteristična jer se pojavljuje ujutro prilikom ustajanja i kod prvih par koraka.

Katkad može doći do rupture (puknuća) Ahilove tetive. Tada je prisutna velika i trenutna bol. Samo puknuće sportaši opisuju kao zvuk udarca bičem jer je puknuće Ahilove tetive vrlo glasan zvuk. Katkad prilikom rupture nije moguće testom dokazati da je došlo do rupture jer se sportaš može osloniti na prste i izvoditi pokrete rupturiranog mišića.

Test prilikom rupture Ahilove tetive izvodi se na sljedeći način:

Sportaš leži na trbuhu. Sve što trebamo napraviti jest rukom stisnuti muskulaturu potkoljenice sa obje strane. Ukoliko je Ahilova tetiva rupturirana, tada se stopalo neće pomaknuti.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=Hcs2F_nZsW0]

Sindrom prenaprezanja kao i ruptura dijagnosticira se radiološkom pretragom, UZV-om (ultrazvukom) i MR-om (magnetskom rezonancijom).

Liječenje

Mi ćemo se okrenuti konzervativnom liječenju. Konzervativno liječenje ne zahtijeva kiruršku obradu, već se služimo različitim fizikalnim svojstvima u svrhu ostvarenja oporavka.

Usmjereno je na smanjenje boli ukoliko nije došlo do potpune rupture tetive. Prestanak sportskih aktivnosti kod bolne ahilove tetive je nužan. Sami možemo provoditi krioterapiju, terapiju ledom (3x dnevno). Ukoliko bolovi ne prestaju nakon 3 tjedna odmora od sportskih aktivnosti i terapije ledom, tada moramo posjetiti ortopeda koji će nas uputiti na daljnju fizikalnu terapiju.

Vježbe istezanja i jačanja mišića također će pospješiti cirkulaciju što će pomoći bržem oporavku. Ovdje su vrlo bitne i vježbe istezanja Ahilove tetive te vježbe snaženja (ekscentrična kontrakcija)! Ukoliko ćemo se sami potruditi napraviti pauzu u trajanju od 3 tjedna, mirovati, provoditi svaki dan krioterapiju u trajanju od 10 minuta i uvesti vježbe istezanja i snaženja, tada će naša Ahilova tetiva odgovoriti oporavkom ukoliko nije došlo do ozbiljnije promjene ili u najgorem slučaju rupture.