Roštilj i fitness, što valja, a što ne…

Da, to su ti dani. Sunce, miris cvijeća u zraku i nezaobilazne alergije… i sreća. Plus pozivi na roštilj. Stalni. Konstantni. Jer svatko misli da je baš njegov roštilj po nečemu poseban, i da se samo on/ona sjetila organizirati takav event. Nije. Jer na roštilj zovu svi – od dečkiju s kvarta, do bake i djeda. Ipak, odeš jer ne želiš biti sama u mračnoj sobi/podrumu dok ti se ekipa druži na suncu, a neka ženska (za koju se ne zna tko ju je pozvao) ti pokušava obrlatiti dečka. I jedeš. I još jedeš. Sve, ipak je roštilj, treba se to odraditi.

Na +25, s tonom hrane u želucu, teško da ćeš se osjećati poletno, a badminton poslije ručka više ti se ne čini kao tako dobra ideja kao onda kada si polupraznog želuca, obuzeta čudnom sportskom inicijativom, tražila rekete na akciji. Zapravo, ne samo da se nećeš pomaknuti, nego razmišljaš o tome da naredni tjedan uzmeš bolovanje kako bi došla k sebi. Treba li svaki ručak u društvu biti takva kalvarija? Ne treba. Za početak – generalna koncepcija roštilja.

To što smo naviknuli gledati reklame hrvatskih pivovara u kojima najdeblji glumci hrvatskog glumišta naručuju još jednu rundu uz dvostruku porciju velikih ćevapa, ne znači da to ima previše veze sa istinom (Navojec, oprosti, volimo te). To je samo nešto što svi generalno podrazumijevaju i nitko ne pita za detalje. Kao Cher – svi znaju njeno umjetničko ime, ali nitko ne zna pravo, niti koga zanima. ”Istina” koju su svi prihvatili, iako je miljama daleko od pravog stanja stvari. Anyway, da ne skrećem s teme, krenimo od osnova:

*MESO – alfa i omega svakog roštilja. Meso se u pravilu peče na ničemu (?) – osim na vatri, što znači bez ulja. Pečeš li doma meso na ulju? Pečeš. Zaključak, meso ovako pripremljeno vjerojatno je zdravije nego ono koje pripremaš ostalih dana u godini. Još ako sama samelješ čisto meso za pljeskavice/ćevape itd., odabereš pokoje pileće bijelo ili nemasni kotlet (tj. zamoliš dečke da to naprave, jer realno, ovo je Hrvatska i muški su zaduženi za mesinu) na konju si. I vegetarijanac bi se obratio.

*PRILOZI – ne moraš umrijeti gušeći se u pomfritu ili nekoj reinkarnaciji krumpira. Pokoja tikvica na žaru, šampinjoni ili paprike, opet bez ulja jer se peku na rešetkici, sasvim su super odabir. Što se tiče salata – opet da. Sve dolazi u obzir, iskoristi proljetnu sezonu i nakrcaj se povrćem. Čak i luk, puno luka, ali kupi si žvake inače će ti dečko otići s curom s početka priče 🙂

*KRUH – masna gigantska lepinja je ono što će ti uništiti koncepciju i to moraš znati. Ne šnita integralnog kruha. Odaberi šnitu – dvije neke zdravije varijante kruheka i to je to. Znaš i sama da ćeš se najesti.

*PRILOZI MESU – majoneza i tartar su loš odabir. Jako loš. Ajvar, kečap, hren i hummus, ma čak i senf su okej.

*CUGA – ako baš želiš popit pivo, popij ga. Ili čašu crnog vina. Ako ti nije do alkohola, gazirana pića i slatke sokove prepune šećera ostavi drugima, nemoj klincima popiti zadnja dva deci Cole ;). Obična voda ili mineralna su najpoželjniji izbor.