Rast oboljelih od celijakije još je uvijek neobjašnjiv

Povećanje broja oboljelih od celijakije još uvijek zbunjuje znanstvenike

Dva nova istraživanja u časopisu “New England Journal of Medicine” uzdrmala su svijet znanstvenika koji se bave proučavanjem celijakije, dokazujući da znanstvenici imaju načine za razumijevanje te bolesti koja pogađa oko 1% svjetske populacije – bili pojedinci svjesni toga ili ne.

Jedno istraživanje iz Italije tražilo je odgovor na pitanje utječe li i koliko uključivanje glutena u prehranu u određenoj dobi na vjerojatnost razvijanja te autoimune bolesti. Zbog toga su godinu dana hranili novorođenčad hranom koja ne sadrži gluten. Na iznenađenje znanstvenika, odgađanje izlaganja glutenu nije učinilo nikakvu razliku dugoročno. U nekim slučajevima odgodilo je početak bolesti, ali bolest (za koju još uvijek nema lijeka) se uvijek razvila prije ili kasnije.

Drugo istraživanje (na gotovo 1000 djece) uključivalo je uvođenje male količine glutena u prehranu dojenčadi kako bi se vidjelo utječe li se tako na toleranciju glutena kasnije u bebama koje imaju genetske predispozicije za razvijanje celijakije. I u ovom slučaju – bezuspješno. “Usprkos besprijekorno zamišljenom i izvršenom istraživanju, oba su bila spektakularni fijasko”, govori Joseph A. Murray, MD, profesor medicine i gastroenterolog iz Mayo klinike u Rochesteru.

Zbog čega pojedinci proživljavaju velike bolove nakon konzumiranja glutena?

Kako je moguće da je drevni čin podjele kruha toliko problematičan za određene ljude?

To su pitanja na koja znanstvenici aktivno traže odgovore. ”Na celijakiju sad gledam kao na problem javnog zdravstva,” govori Murray, koji se bavi istraživanjima na proteinu iz kruha već više od dvadeset godina i koji je upoznat s dramatičnim povećanjem slučajeva celijakije. Prema njegovu istraživanju, objavljenom u časopisu “Gastroenterology”, ta je bolest četiri puta učestalija danas nego prije 50 godina. Unatoč povećanju svijesti i razvijenijim metodama testiranja, ne može se obuhvatiti cijeli opseg te bolesti.

Oko 1% Amerikanaca boluje od celijakije, najviše ljudi bijele kože. Postoji snažna genetska komponenta, ali i dalje je nejasno zašto jedni pojedinci obolijevaju, a drugi ne. Pogađa ljude svih dobi, čak i ako su konzumirali žitarice desetljećima. Ne može se okrivljavati povećanje konzumacije žita jer podaci pokazuju da se povećanje nije ni dogodilo.

Krivac je nešto drugo u okolišu i postoje različite teorije o mogućim inicijatorima bolesti, od carskog reza do prevelikog unosa antibiotika, a postoji i takozvana higijenska hipoteza koja sugerira da je naša okolina postala čišća, zbog čega naš imunološki sustav ima manje posla i traži distrakcije od kojih je jedna mogućnost gluten.

Možda je nešto drugačije u samom glutenu. “Samo sjeme žita nije se promijenilo toliko puno, ali se promijenio način na koji obrađujemo i pripremamo proizvode koji sadrže gluten”, govori Murray. ”Postoje neka manja istraživanja koja se bave starim načinima pripreme kruha koja upućuju na činjenicu da nisu bili toliko imunogenski – ne izazivaju reakcije u imunološkom sustavu na tolikoj razini poput modernih načina pripremanja žitarica,” tvrdi Murray.
Malo istraživanje iz 2007. godine pokazalo je da kruh koji sadrži kvasac i lakto-bakterije, nakon bakterijske fermentacije, gotovo eliminira gluten, ali potrebno nam je puno više istraživanja prije nego što pojedinci koji su alergični probaju konzumirati takav proizvod.

Dr. Alessio Fasano, MD, ravnatelj Centra za istraživanje celijakije i voditelj odjela pedijatrijske gastroenterologije i prehrane u Mass General bolnici za djecu, koautor je nedavnog istraživanja o dojenju i tempiranju uvođenja glutena u prehranu. On govori da glavne i nepredvidljive rezultate smatra šokantnima. Lekcija koju možemo naučiti iz tih istraživanja je da postoji nešto drugo u našoj okolini, osim glutena, što eventualno može utjecati na razvijanje celijakije u nekim pojedincima koji su do određenog trena bili imuni odnosno koji su podnosili gluten.

Sumnja da je glavni krivac moderna prehrana bogata raznim obrađenim proizvodima te je to utjecalo na promjenu sastava i bakterija u našem probavnom sustavu. ”Te bakterije konzumiraju sve što i mi,” govori Fasano. ”Radikalno smo mijenjali način života, posebice način na koji se hranimo, prebrzo za uspješno prilagođavanje naših gena.” Fasano se nada istražiti mikrobiome u sljedećem istraživanju u kojem će pratiti djecu od rođenja za trag u njihovu mikrobiomu koji predviđa aktivaciju gena koji reagiraju na gluten, što dovodi do razvijanja celijakije. Nada se da će na taj način intervencijom probiotika i prebiotika uspjeti riješiti situaciju koja nastane u probavnom sustavu.

”Bio bi to sveti gral preventivne medicine”, kaže Fasano.