POWERBUILDING: Rješenje za impresivan izgled i snagu!

POWERBUILDING

Kreneš u gym da postaneš velik i jak. Životinja. Monstrum. Izrezan, žile skaču po trbuhu i rukama. Dižeš tone i tone. Izgledaš kao Arnold i jak si kao Hulk. Žvačeš željezo za doručak, ljudi djeci pokrivaju oči i privlače ih sebi kad hodaš gradom, a iza tebe ostaju samo popucani tlakavci.

A onda kreneš trenirati i vidiš da je 100 ‘kila’ malo teže nego što se činilo na Youtube videu koji si gledao prije. Nije samo tako stavit 200kg na leđa i čučnut par puta. Bench počne škripat već na 60-70 ‘kila’, a cura koja čeka iza tebe na čučnju dodaje još dvije dvadesetke na tvoju radnu kilažu i roka po 12 ponavljanja.

To je otprilike trenutak kad shvatiš da je duuug put pred tobom te ili odustaneš ili odabereš taj put jednom za svagda.

Kada sam prvi put krenuo u teretanu i zamolio da mi se pokaže kako se izvodi mrtvo dizanje, vlasnik teretane mi je rekao da je mrtvo dizanje vježba za budale. Rekoh dobro, čovjek zna valjda, nabildan je full. Tako da prvi deadlift ikad u životu sam odradio prije 2 godine.

Imam sreće da u mom gradu živi jedan od najboljih hrvatskih bodybuildera, Pero Tomas, a također i jedan od najboljih hrvatskih powerliftera, Hrvoje Sirovec.  Tako da imam prilike iskombinirati najbolje za mene od oba svijeta.

Trenirajući s Perom za svoja bodybuilding natjecanja često sam čuo od njega „Zašto forsaš težine?“,  „Nitko te na bini neće pitat koliko benčaš ili koliko čučneš, nego će gledati kako izgledaš“. Baš hardcore bilder, totalno fokusiran na ono što je bitno u njegovom sportu te sve što je suvišno ili nepotrebno ne dolazi u obzir.

Hrvoje ima totalno drugi „mindset“ – nije bitna forma, nije bitno salo, nije bitan izgled ni najmanje ako mi pomaže da dignem određenu kilažu. Bitna je samo brojka i ništa drugo.

Tad sam shvatio da ustvari i nisam bodybuilder u duši. Nije mi bitno primarno samo kako ću izgledati, ako to nije popraćeno nekim impresivnim težinama. Uvijek su me brojke privlačile i bio sam najsretniji kad sam prvi put podignuo 100kg na benchu, pa 150 itd. Ili kad sam prvi put čučnuo 200kg, nisam spavao te večeri od uzbuđenja.

S druge strane, iznimno sam ponosan na svoju formu s bine, napredak u leđima, kvadricepsima, tricepsom, rukama općenito.

I što sad, na što se fokusirati? Na jedan sport ili na drugi? Pa…zašto ne na oba?

Zašto ne biti najjači bilder na bini i najbolje građen lifter na natjecanju? Siguran sam da nas ima mnogo koji želimo spojiti impresivan izgled s impresivnom snagom! Rješenje je POWERBUILDING.

Sistem treninga gdje se glavni liftovi – bench, čučanj i mrtvo dizanje rade po sistemu treninga za powerlifting, ali se jednaka važnost pridodaje treningu hipertrofije za ruke, ramena, leđa, prsa i noge te onom što čini bitnu razliku u powerliftingu i bodybuildingu – prehrana. Budimo iskreni, powerliftere ne zanima niti salo na trbuhu, niti leđima niti obraćaju pažnju na količinu hrane sve dok snaga raste. Bildere s druge strane ne zanimaju brojke dok god je hipertrofija prisutna.

Svim istomišljenicima nudim svoju Powerbuilding rutinu:

1. Ponedjeljak – Deadlift (powerlifting sistem treninga)
2. Utorak – Leđa i prsa (bodybuilding sistem treninga)
3. Srijeda – odmor
4. Četvrtak – čučanj (powerlifting)
5. Petak – Noge i ramena (bodybuilding)
6. Subota – Benč (powerlifting) i ruke (bodybuilding)
7. Nedjelja – odmor

Napomene: Ponavljanja za powerlifting – nikad iznad 8 i nikad ispod 2, max se radi na natjecanju.

Bodybuilding – raspon ponavljanja je 8-12.

Uz adekvatnu prehranu, snaga i kvalitetna mišićna masa su zagarantirani.