Postati fit u pedesetoj? Ma daj, šališ se… (II dio)
Nakon što sam shvatila da stvarno trebam redovito vježbati jer će mi inače koljena totalno skrahirati (tražila sam dugo ovu riječ u glavi, ono što sam mislila upotrijebiti nije baš primjereno za javnu upotrebu), a i ne samo koljena (ako imate određeni broj godina iza sebe, sigurno vam je poznat osjećaj ukočenosti nakon sjedenja duljeg od pola sata, ukočenost nakon buđenja kada pomislite da bi u svaki zglob trebalo ubrizgati sredstvo za podmazivanje, bolovi u leđima…), krenula sam razmišljati čime da se počnem baviti.
Morala sam misliti i na to što će najmanje štetiti mojim koljenima jer kad sam pročitala nalaze MR-a i vidjela stanje hrskavice i meniska, prva pomisao mi je bila: “ok, budi sretna što te koljena stalno ne bole”. Druga pomisao: “a da si ugradiš umjetna koljena pa si mirna dvadesetak godina”.
Mršavica, godinu dana nakon drugog poroda, davne 1994.
Htjela sam i dobro izgledati, ne onako mršavo kao nekad, ali bome ne ni onako kako sam izgledala s tih par kila viška. Znate onaj izgled gospođe u godinama? Kad vam se salo počne taložiti na trbuhu i rukama, a guza počinje sličiti na sve širu ravnu ploču? Vjerojatno znate ako ste u tim godinama i neaktivni ste i odjednom kao da gledate u neku drugu osobu u ogledalu i pitate se, a što si si to napravila? No, dobro, priznajem, vjerojatno je taj estetski moment bio veći poticaj od svih bolova u leđima i koljenima.
Kad se vidiš u ogledalu i poželiš se ispljuskati, godine neaktivnosti i sjedilačkog načina života, 2015.
Ok, volim jogu, volim pilates, ali nisam u tome vidjela nikakvu mogućnost brze izgradnje mišića, a i znala sam da ću nakon mjesec dana vjerojatno odustati kao i svaki put prije jer mi točno određeno vrijeme dolaska u jednom trenutku postane opterećenje i prisila. Pomišljala sam i na nekakve grupne vježbe u kojima se upotrebljavaju i utezi, ali onda sam samoj sebi rekla: “Joj ne Sunčana, probala si već tako nešto i dok ti gledaš instruktora što radi i pokušavaš to napraviti uglavnom napraviš nešto krivo jer nisi koncentrirana na to što radiš i samo riskiraš ozljede, a ni ne smiješ raditi ništa što uključuje i nekakvo skakutanje. Uostalom, tako si smotana da se uspiješ ozlijediti dok spavaš, treba ti nešto što ćeš polako i koncentrirano raditi”.
Odluka je donesena
Teretana? Utezi? Pomisli žena koja je valjda sto puta u životu rekla da nema dosadnijeg načina vježbanja. Pa tako ćeš najbrže doći do mišića, a i vidjela si na internetu kako dobro izgledaju cure koje vježbaju u teretani. A sve što ti je na umu, završi i na fejs profilu, crno na bijelo.
“Nakon što sam odlučila da ću krenuti u teretanu, mogu ići spavati…vjerojatno ću zaboraviti do jutra tu odluku.”
Ne samo da nisam zaboravila, nego sam imala i specijalne pripreme za početak. O tome više sljedeći put.
Ako ste propustili moj prvi dio članka, možete ga pročitati na sljedećem linku.