Kako sam se odlučio baviti bodybuildingom?

Odmah na početku želim reći – i time možda ohrabriti neke neodlučne jer nikad nije kasno – da se nikad nisam bavio ni jednim sportom sve do svoje 19-te godine. Upravo tada, nakon završene srednje škole, dok sam još razmišljao što i kako dalje u životu, shvatio sam da mi zapravo nedostaje neka tjelesna aktivnost.

Tako sam poput ‘klasičnih’ rekreativaca počeo trčati po kvartu, a na kraju takvog aerobnog treninga sam spontano počeo raditi različite varijacije sklekova i trbušnjaka. To su bile jedine vježbe koje sam, u vrijeme prije pojave ‘mreže svih mreža’, znao izvoditi, a za koje mi nisu trebali nikakvi rekviziti. Moje improvizirano vježbanje trajalo je par mjeseci dok sasvim slučajno nisam susreo svog bivšeg srednjoškolskog kolegu koji je baš nekako u to vrijeme krenuo u teretanu. Kako vjerujem da se u životu ništa ne događa slučajno, tako se i taj susret dogodio točno u pravo vrijeme kad sam nakon svojih kućnih treninga osjetio da mi treba nešto ‘jače’.

To ‘jače’ je zapravo postalo ‘teže’ i to doslovno jer sam nakon tjedana vježbanja na podu svoje sobe i vlastitom težinom osjetio pravi ‘koktel’ uzbuđenja, adrenalina i oduševljenja (a na kraju treninga – zbog endorfina i serotonina – i neopisivu sreću) kad sam prvi put primio šipku utega u ruke i tijekom dva sata treninga nezaustavljivo ‘preletio’ po svim spravama u teretani. Jedva sam dočekao to sve ponoviti idući dan, zatim onaj poslije i tako redom jer u to vrijeme nisam ni bio svjestan da tijelo zapravo napreduje tijekom odmora i pravilne prehrane – tada sam naivno vjerovao da je trening jedina bitna komponenta koja je potrebna za izgradnju tijela.

Ipak ,tijekom vremena skupljao sam sve više informacija čitajući bodybuilding časopise i slušajući savjete iskusnijih, novostečenih ‘frendova po utezima’ te mi je vrlo brzo postalo jasno da je to jedini sport koji me zanima i kojim se ubuduće želim baviti. Tako mogu reći da me ni nakon točno 20 godina (prošle godine mi je bila obljetnica kontinuiranog treniranja koju sam naravno proslavio na treningu! 🙂 ta ista strast i entuzijazam koji sam osjetio na početku još uvijek nije napustilo, nego je naprotiv, još jača. Pogotovo kad se osvrnem na prošlu natjecateljsku godinu: 6 natjecanja i isto toliko osvojenih medalja / pehara. Obično se kaže da je prava ljubav ona kada se uvijek iznova uspijete zaljubiti u nekoga bez obzira koliko ste dugo s tom osobom – eto meni se upravo to dogodilo s ovim sportom!

Uglavnom, već nakon nekoliko mjeseci kontinuiranog i discipliniranog vježbanja vidio sam i prve rezultate, što me motiviralo da s još većim žarom nastavim dalje. Ok, onda je krenulo ono već legendarno (kao kod gotovo  svakog nadobudnog početnika) oblačenje u što uže majice i promatranje svake pa i najmanje promjene na muskulaturi u svakom ogledalu, ali i izlogu u gradu! 🙂

Tada nisam ni sanjao da ću se jednog dana uopće i početi natjecati, pa je od prvog treninga do mog prvog natjecanja prošlo skoro 11 godina. U međuvremenu sam shvatio da se i ja jednom moram ‘oguliti’ do kraja i vidjeti u kakvoj sam zapravo formi te se usporediti sa drugima. Tako sam se 2004. g. odvažio okušati na Međunarodnom bodybuilding i fitness natjecanju ‘Maribor Open’ u Sloveniji i uspio ući u finale te na kraju osvojiti za mene tada izvrsno 5.mjesto u kategoriji muški bodyfitness (kasnije je promjenio ime u classic bodybuilding).

Nakon toga nastavio sam se i dalje natjecati, a naročito sam ponosan što sam to ostvario na ‘prirodan način’. Naravno da ne osuđujem nikog tko uzima bilo šta od ‘nedozvoljenih sredstava’, uostalom ljudi i tako rade puno gore stvari nego što je uzimanje dopinga, ali moja bodybuilding ‘filozofija’ od početka treniranja je bila da nikad ništa od toga ne koristim i da na sva natjecanja izlazim ‘drug free’. Treba samo biti svjestan da ne postoji ‘lakši put’ i da se i pored ‘kemije’ morate i tek kako pomučiti, godinama disciplinirano vježbati i proliti ‘tone’ znoja te svakodnevno precizno planirati prehranu kako biste svoje tijelo doveli u formu dostojne prezentacije na bini.

Stoga je moj glavni cilj svojim primjerom motivirati što više ljudi na očuvanje i unaprijeđenje zdravlja i izgleda te vam dokazati kako i kao ‘drug free’ vježbač/ica uz kontinuirane treninge, pravilnu prehranu i brojne dozvoljene sportske dodatke prehrani možete izgraditi mišićavo i definirano tijelo za kojim će se okretati na plaži, a za one najambicioznije – da se možete kvalitetno pripremiti i za natjecanje.

Danas pogotovo ne morate biti premasivni da biste ostvarili i neke svoje natjecateljske ‘snove’ jer je osim classic bodybuildinga (za koji nije neophodna tako impresivna mišićna masa kao u ‘običnom’ bodybuildingu, ali i dalje morate imati i odgovarajuću definiciju, simetriju i proprciju od prošle godine za muškarce uvedena još jedna, rekao bih ‘light kategorija’ i to pod nazivom men’s physique (najkraće opisana kao ‘Men’s health’ odnosno ‘beach body look’ – i to doslovno jer natjecatelji nastupaju u ‘havajkama’ – dakle izgled koji je privlačan većini populacije), dok za žene postoji bodyfitness i bikini fitness.

Uostalom zapitajte se i sami – da je sve tako lako i da postoji neka ‘čarobna pilula’, neko instant rješenje ili prečac do lijepog tijela, zar takvih tijela ne bilo više oko nas?!