Enzimi u detalje – 2. dio
Nedostatak enzima ili deficijencija enzima je vrlo ozbiljna stvar. Kada tijelu nedostaje enzima, njegova sposobnost popravka štete nakon ozljede je kompromitirana. Maksimum rekuperacije je direktno povezan sa snagom i brojem tjelesnih enzima. Godine, bolesti, stres, ozljede, probavni i genetički problemi također mogu utjecati na aktivnost enzima i njihovu produktivnost.
Na primjer: neki ljudi ne mogu konzumirati aspartam, jer im nedostaje enzim fenilalanin hidroksilaza – što znači da ne mogu razgraditi aminokiselinu fenilalanin, konstituent aspartama. Ljudi koji se nalaze u ovoj situaciji su fenilketonuričari i moraju se suzdržavati od konzumiranja proizvoda s fenilalaninom, inače riskiraju njegovo nagomilavanje u krvotoku te samim time i trajnu štetu. Isto tako, ljudi koji ne podnose laktozu, imaju manjak enzima laktaze, zaslužnog za razgradnju mlijeka.
Ponekad se bolesti vezane s deficijencijom enzima mogu liječiti dodacima prehrani, ali ponekad i ne. Sve vrste deficijencija ne pokazuju očite simptome, koje bismo odmah mogli uočiti, tako da ljudi vrlo često nisu niti svjesni da je uzrok njihovih problema nedostatak pojedinih enzima. Kako biste provjerili nedostaje li vam enzima, prva stvar koju morate napraviti je obratiti pažnju na probavu. Ako vam je probava poremećena, imate nemiran trbuh, vjetrove, tada vam vjerojatno nedostaje enzima. Određena hrana, poput graha, je teža za probaviti od ostale tako da se zadržava u crijevima i unosi nemir u probavni trakt.
Formacija slobodnih radikala je također znak manjka enzima te uključuje simptome poput boranja kože, sporijeg oporavka i bolesti. Zato pripazite na unos antioksidanta jer su enzimi superoksid dismutaza, katalaza i glutation peroksidaza jedni od onih koji će se prvi založiti za nas i održati nas u vrhunskom stanju.
Odakle dolaze?
Naše tijelo proizvodi veliki broj enzima koji su zajednički velikom broju životinjskih. Tripsin, na primjer, se proizvodi u našoj gušterači, a može ga se pronaći u mnogim drugim organizmima uključujući ribe i insekte. Bez obzira odakle dolaze, svaki oblik tripsina je hidrolaza i katalizirat će iste reakcije. Na ovaj način znamo što dobivamo kada izlučimo enzime iz životinja.
Ti enzimi uključuju različite proteaze, amilaze i lipaze poput tripsina, kimotripsina, pepsina, renina i kombinaciju enzima pankretina (sastoji se od različitih amilaza, proteaza i enzima lipaze).
Još jedan oblik suplementacije enzima je protomorfogen. On uključuje organ i suplemente na bazi žlijezda koje sadrže mješavinu enzima preuzetih iz specifičnog organa ili žlijezde. Oni se mogu dobiti iz gušterače, tiroida, jajnika, testisa, mozga itd. Budući da su mješavina prirodnih kombinacija, sastav enzima protomorfogena ovisi o životinji, organu ili žlijezdi, i procesnim tehnikama.
Osim animalnih izvora, mnogi se enzimi mogu dobiti iz određenih biljaka s poprilično visokom količinom enzima. Takvi suplementalni enzimi uglavnom dolaze iz ananasa (bromelain), papaje (papain), smokve (ficin), i ječma (malt diastaza) te se kao takvi u organizam mogu unijeti jednostavnim konzumiranjem navedene hrane. Na primjer, papain je izvrstan za probavu proteina tako da sušenu papaju uvijek pojedem uz proteinski šeik. Ananas je poznat po bromelainu koji također vrlo dobro razgrađuje proteine s tim da je uz to domaćin mnogih vitamina i minerala što ga po sastavu nutrijenata i enzima čini jednom od najbogatije hrane na svijetu.
Bakterije i gljivice su još jedan izvor enzima poznatih po mikrobijalnim enzimima. Oni se proizvode različitim fermentacijskim procesima od strane mikroorganizama te su jeftin i bogat izvor enzima. Upravo zbog toga, mikrobijalni enzimi zauzimaju oko 90% svih komercijalno proizvedenih enzima. Takva industrijska mikrobiologija se također bavi proizvodnjom vitamina, aminokiselina i antibiotika.
Kombinacije i terapija
Budući da se enzimi i njihovi supstrati mogu dobiti iz jako puno izvora, a uz to imaju širok opseg pH vrijednosti i optimalne temperature, poboljšavaju apsorpciju i učinkovitost organizma, mnogi proizvođači proizvode mješavine različitih vrsta enzima kojima stvaraju terapeutske prednosti. Na primjer, enzimi iz životinjskih izvora lakše se prilagođavaju našoj tjelesnoj temperaturi i bolje djeluju u pH neutralnoj okolini, dok su mikrobijalni i biljni enzimi učinkovitiji na višim temperaturama i u kiselijem okolišu.
U takvoj kombinaciji, enzimi mogu lakše surađivati i obuhvatiti više supstrata, veći opseg vrijednosti pH i temperature i tako stvoriti više aplikacija i aktivnosti.
Jedno istraživanje kaže da stanja poput akni, alergija, raka, autoimunih reakcija, bolesti krvožilnog sustava, infekcija, upala, sportskih ozljeda, starenja i virusa mogu biti tretirana enzimima.
Kada naše tijelo dosegne vrhunac, negdje između 16-e i 20-e godine života, nivo enzima počne lagano opadati. Starenje nastupa upravo ovdje jer se stopa reprodukcije tkiva počinje smanjivati. Budući da svi procesi u našem tijelu uključuju enzime, a znamo da se njihov broj tijekom godina smanjuje, uspostavljanje balansa enzima može popraviti naš zdravstveni status i ujedno biti terapija protiv raznih oboljenja.
Odgovor na enzimatsku terapiju je reguliran dozom koja varira ovisno o pojedincu i njegovim karakteristikama (visina, težina, itd.) i stanju koje tretira. Ako imate problema s probavom, enzimi bi trebali praktički trenutno djelovati. Ako ne, onda provjerite dozu i enzime koje koristite. Međutim, enzimi koji se koriste za tretiranje upalnih procesa ne pokazuju značajnije rezultate do trećeg ili četvrtog dana tretmana. Ponekad promjene nastupaju tek nakon tri mjeseca, kako je to slučaj kod enzimatskog tretmana reumatoidnog artritisa.
Kako izabrati pravi preparat?
Budite sigurni da je preparat s enzimima kojeg izaberete u skladu s vašim ciljevima. Ako pokušavate probaviti proteine, nabavite proteolitičke enzime; ako želite probaviti masti, nabavite lipazu; za ugljikohidrate uzmite amilazu, celulozu i alfagalaktosidazu; za borbu protiv slobodnih radikala uzmite superoksid dismutazu, glutation peroksidazu ili katalazu.
Preparati s vatiranim unutarnjim oblogom su uglavnom za sistematsku upotrebu, a oni bez nje za probavne svrhe. Bez obzira o kojem se proizvođaču radi, pokušajte naći preparat s najvećom enzimatskom aktivnošću.