Transformacija “običnog” čovjeka

Vjerujem da će dosta čitatelja ostati zbunjeno kad vide slike autora ove kolumne.
Na portalu posvećenom zdravlju, odnosno kulturi izgradnje tijela, kao kolumnist se odjednom pojavljuje netko tko vizualno poprilično odudara od drugih autora.

Logično je da na ovakvom portalu savjete o prehrani i treninzima dijele ljudi koji svojim izgledom sugeriraju da definitivno znaju o čemu pričaju. Ovo je međutim nešto poprilično drukčije. Moglo bi se čak nazvati kolumnom na kredit.

Zašto baš tako?

Dobio sam priliku pisati o nečemu što tek trebam ostvariti. Krenimo ispočetka.

Moje ime je Ivica Srakočić. Imam 36 godina, oženjen, otac dvije male curice, zaposlen sam na poziciji marketing managera u jednoj velikoj hrvatskoj prehrambenoj tvrtci. Danas, sa 36 godina, odlučio sam da se do ljeta ove godine moram dovesti u najbolje fizičko stanje u životu.

Iako moja dob sugerira da se radi o možda malo preuranjenoj krizi srednjih godina, razlozi za ovaj korak ipak su nešto drugačiji. Naime, već više od 10 godina radim uredski posao, što znači svakodnevno, u prosjeku 10-ak sati sjedenja u uredu te dva dodatna sata vožnje u automobilu od kuće do posla i nazad. Nakon tih 12-ak sati sjedenja, blago rečeno osjećam se kao zombi. Ukočen, umoran, pogrbljen, bez energije….

Iako sam se cijeli život bavio sportom, 10 godina uredskog posla, uz prirodno urođenu veliku strast prema finom jelu, osobito slatkišima, pretvorilo je moje nekad sportsko tijelo u jednu veliku nakupinu masnoća. Krajem prošle godine to je eskaliralo do te mjere da sam na svojih 182 cm visine uspio natući težinu od 114kg. Odlučio sam da tako više ne može dalje!
Zadao sam si cilj: do 01.06. ove godine izgubiti 21kg, odnosno doći na 93kg.

Iznoseći ideju svojim prijateljima, mahom također zaposlenim, obiteljskim ljudima, uspio sam zainteresirati još nekoliko njih i tako je nastao naš mali fitness challenge. Svi smo si zacrtali vlastite ciljeve koje želimo ostvariti do 01.06. te je tako nastalo naše mini natjecanje.

Tako je nastala ideja i za ovu kolumnu. Tražeći sponzore za nagrade koje sam htio osigurati za svoja top 3 „transformera“, kontaktirao sam i ekipu iz Building Bodyja te im poslao link na blog. Svidio im se koncept te smo počeli razgovarati o ovoj kolumni. U početku nisam bio siguran je li to dobra ideja. Moja percepcija bila je da je 99% čitatelja ovog portala u „aesthetic“ modu, odnosno da su mlađi od 25 godina te da žele čitati savjete kako postati novi Lazar Angelov :). Ugodno me iznenadio podatak da portal ima veliku čitanost i među starijom, zaposlenom generacijom i to oba spola.

S obzirom da sam već godinama velik dio radnog tjedna okružen ljudima koji rade praktički „po cijele dane“, primjetio sam određeni uzorak ponašanja koji je prisutan kod velikog broja ljudi. Puno se radi, prehrana je loša i neredovita, stres je veliki, a kompenzira se malim nagradama/utjehama u vidu slatkiša, pekarskih proizvoda i ostalih prehrambenih artikala upitne nutritivne vrijednosti. Nakon posla ljudi dođu doma, psihički izmoždeni i iako je većina svjesna da je to zadnje što im u tom trenutku treba, najčešće se uvale pred TV te krenu s natrpavanjem lošom hranom. Alternativa tome, osobito kod muške populacije je odlazak u kafić s prijateljima na jedno, dva ili pet „pivca za živce“, a kako se uz pivo i ogladni, vrlo brzo uslijede i ćevapi ili neka slična prehrambena delicija. Ja sam se samo djelomično uklapao u taj uzorak ponašanja.

Jako volim sport i fizičku aktivnost te sam oduvijek u kakvom-takvom treningu. Nekadašnjih 5-6 treninga tjedno u trajanju od 1,5-2 sata, zamijenilo je 3-4 treninga po pola sata. No, iako sam ostajao koliko-toliko fizički aktivan, prehrana mi je bila užasna. Dani u kojima bih konzumirao 5000-6000 kalorija mahom iz nezdravih izvora, bili su puno češći od dana u kojima bih unosio svom stilu života primjerenijih cca 3500 kalorija iz uravnoteženih izvora. Bilo mi je na primjer potpuno normalno nakon obilnog obroka još dodatno pojesti 300g čokolade za desert i to u večernjim satima. Tu količinu kalorija apsolutno je nemoguće sagorjeti kroz fizičku aktivnost (osim ako se ne zovete Michael Phelps), osobito uz sjedilački ki stil života kakav vodim zadnjih 10-ak godina.

Od odluke i početka challengea prošlo je 3,5 mjeseci. Iako sam skinuo 9 kg, jako zaostajem za svojim planom. Vaga pokazuje 105 kg, ali zahvaljujući ožujku u kojem sam dobio drugo dijete te ga proveo slaveći uz velike količine hrane i kaloričnog pića, postotak masnih naslaga je i dalje iznimno visok i vizualno tragičan kao što možete vidjeti na priloženoj slici.

Ukoliko ste se djelomično ili potpuno prepoznali u mojoj priči, tada je ova kolumna namijenjena upravo vama.

Naime, svih ovih godina marljivo sam skupljao iskustva i znanje o nutricionizmu, vrstama i metodama treninga te je napokon sazrijelo vrijeme, te ojačala mentalna odlučnost, da sve to skupa primijenim na sebi i maksimalno se transformiram do ljeta. Razlozi nisu sebični i površni kao što bi bili prije nekoliko godina. Da, želim 6 pack ali on sam po sebi nije svrha. Od fizičkog izgleda u ovim godinama mi je daleko bitnije zdravlje. Imam dvije prekrasne curice koje želim gledati kako odrastaju i pomagati im u tome, a stil života koji sam vodio zadnjih 10-ak godina mi ne daje previše optimizma u pogledu dužine i kvalitete života. Zvuči grubo, možda čak i pretjerujem, ali vidim po nekim starijim kolegama kakav danak može uzeti ovakav stil života.

Tijelo pamti i akumulira svu nepravdu koju mu nanosimo, a onda nakon nekog vremena jednostavno počne otkazivati suradnju te se u godinama u kojima bismo trebali uživati u plodovima cjeloživotnog napornog rada, ljudi se počinju pretvarati u bića koja obilaze bolnice, gutaju gomile lijekova te žale za vremenima kad su mogli učiniti nešto za sebe, a nisu.

Jedan od razloga koje najčešće čujem od kolega koji se ne bave sportom je nedostatak vremena. Ja itekako znam što to znači jer sam sa slobodnim vremenom kronično „na Vi“ ali opet, uvijek ću pronaći način da odradim trening, barem u nekom obliku, možda i obliku koji neki od vas niti ne smatraju treningom.

Bilo kako bilo, pisat ću o svojoj prehrani, suplementima, treninzima, sve to pratiti tjednim izvještajima i fotkama, a nadam se, odnosno vjerujem da će i fotke nakon nekoliko tjedana pokazati da stvari funkcioniraju kako sam zamislio.

Nadam se da će ova kolumna potaknuti i neke od vas da se i sami odlučite na sličan korak. Ljeto je blizu, a uz zdravlje kao primarni motiv, „novo“ tijelo za plažu može biti dodatni motiv.

Čitamo se za tjedan dana, pozdrav!