Zašto se bojimo kolesterola?

High density Lipoproteins (HDL) i Low Density Lipoproteins (LDL) su proteini, ne oblici kolesterola, što je kontradiktorno popularnom mišljenju. Kolesterol je kolesterol. Ne postoje drugačiji oblici kolesterolskih formula.

Za one koji ne znaju, kolesterol je jedan oblik masti koji je prisutan u svakoj živoj stanici ljudi i životinja. Ima ga najviše u namirnicama životinjskog podrijetla. Sastavni je dio stanične membrane i sudjeluje u metaboličkim procesima u izmjeni tvari, služi za sintezu hormona kore nadbubrežne žlijezde i spolnih hormona.

Kolesterol nastaje u ljudskom tijelu te se može unijeti hranom. Nastaje u ljudskom tijelu iz razloga što je neophodan za ljudski život. Smatra se da je 20% kolesterola dobiveno iz hrane, dok se 80% sintetizira u jetri.

Rekli su vam da nije ne smijete jesti više od 3 jaja tjedno zbog kolesterola? Tijelo odrasla čovjeka može sintetizirati tokom dana 600-1500 mg kolesterola. Jedno prosječno jaje sadrži 186 mg kolesterola.

Je li logično misliti da naša tijela proizvode supstance s ciljem našeg oboljenja? Pa naravno da nije! No, i dalje su mnogi od nas zabrinuti svojom razinom kolesterola, nečim što naše tijelo proizvodi svakodnevno. Kolesterol je voštana supstanca koja je prethodnik mnogih hormona, uključujući testosteron, estrogen, kortizol i DHEA. Kolesterol je antioksidans, veoma je važan u staničnoj membrani, stoga kada naše stanice izumiru (krvne stanice, stanice kože, koštane stanice, mišićne stanice) kolesterol je potreban staničnoj membrani kako bi mogla napraviti zamjenu stanica. Imajući na umu da mi zamijenimo oko 2 milijuna krvnih stanica svake sekunde, postaje jasno da je kolesterol veoma važan i da nećemo preživjeti bez njega. Ako je tkivo oštećeno, više kolesterola je potrebno za nadomjestak i zamjenu stanica sa zdravijima. Stoga ne čudi činjenica da je jako važno da naša jetra s lakoćom proizvede kolesterol.

No, ako LDL i HDL nisu kolestroli, što su onda? Oni su proteini koji se ponašaju kao transportacijska vozila kolesterola do različitih lokacija na našem tijelu. Baš kao što autobus vozi ljude do željenih lokacija. Kolesterol je mast i treba putovati u tekućem posredniku (krvi) pa su proteinski nosači potrebni za transport kolestrola u topljivom okruženju.

Putnik je isti (kolestrol), ali je vozilo (protein) drukčije, ovisi o smjeru putovanja kolesterola. Hoćemo li reći da je Marko dobra osoba jer se vozi do svog cilja tramvajem, a Pero nije jer se vozi autobusom? Navelo vas je na razmišljanje? Shvaćate gdje vas vozim? 🙂

LDL se vozi autobusom (tzk. „loš kolesterol“) i ima zadaću za transport kolesterola od jetre do tkiva, dok se HDL (tzk. „dobar kolesterol“)  vozi tramvajem prenoseći kolesterol od tkiva natrag u jetru.

Ono što je zanimljivo jest da se HDL proteini ne rješavaju kolesterola uopće, oni ga samo vraćaju u jetru na reciklažu kako bi mogao odraditi sljedeću vožnju za LDL autobusom.

Razlika između HDL i LDL lipoproteina je u veličini i gustoći molekula. HDL ima veće molekule. Što je manja molekula, veća je vjerojatnost da će zapeti ili upasti u rupu arterijskih ćelija, gdje zatim oksidiraju, stvore upalu koja započinje sužavanjem arterija. Naša tijela također proizvode VLDL (Very Low Density Lipoproteins) koji također nose kolesterol ali u manjim količinama po molekuli zbog njihove manje veličine i te molekule imaju veću opasnost da zapnu ili upadnu u arterijske ćelije nego LDL. Stoga, ako su LDL molekule normalne veličine neće se „zaglaviti“, već će normalno odraditi svoju vožnju do cilja kako bi i trebale. Ljudi su rijetko testirani na svoju VLDL razinu, a to su, uz razinu triglicerida, dobri pokazatelji kardiovaskularne bolesti. Stoga, nije problem u kolesterolu već je problem u proteinskom nosaču.

Što možemo učiniti po pitanju proteinskog nosača? Hm…. promijeniti prehranu. Smanjenje zasićenih masti i kolesterola neće imati veliku ulogu u tome. Hrana bogata jednostavnim šećerima samo će još gore utjecati na našu prehranu i na našu kardiovaskularnu bolest.