Prljava prehrana 3. dio
Jonny Bowden, Dr, CNS (Certificirani Nutricionistički Specijalist)
Bio hrana nije baš tako dobra?
P: Što ima u toj stvari o kojoj čitam u novinama i studijama koje pokazuju da biološki čisto proizvedena hrana nije hranjivija od standardno proizvedene hrane? Ja sam mislio da je biološki čisto proizvedena hrana hranjivija?
O: Ima mnogo studija koje uspoređuju biološki čisto proizvedenu hranu s onom proizvedenom na danas standardni, konvencionalni način. Neke studije pokazuju da nema nikakvih značajnih razlika među njima, a ima i studija koje pokazuju velike razlike u hranjivosti između hrane proizvedene na ta dva različita načina. Različite studije proučavaju različite grupe hranjivih sastojaka tako da ih je često teško uspoređivati.
Naprimjer, jedna je studija ustanovila da biološki čisto proizvedeni koncentrati za juhu od povrća sadrže šest puta više salicilne kiseline (koji je aktivni sastojak u aspirinu) u usporedbi s istom juhom koja nije biološki čisto proizvedena. S druge strane, jedna je studija iz 2001 godine otkrila da biološki čisto proizvedena hrana ima viši nivo i to u 21. hranjivih sastojka, uključivši vitamim C i željezo.
Druge studije pokazale su da nema mnogo razlike u sastavu hranjivih tvari između konvencionalno proizvedene hrane i biološki čisto proizvedene hrane. Interesantno je da nema ni jedna studija koja pokazuje da je konvencionalno proizvedena hrana bolja od biološki čiste proizvodnje, u najboljem slučaju one pokazuju da je konvencionalan proizvodnja nije lošija od biološki čiste proizvodnje.
Svejedno sve takve usporedbe u biti ne pogađaju smisao i cilj biološki čiste proizvodnje.
Mi ne jedemo biološki čisto proizvedenu hranu zato što ona ima više hranjivih sastojaka, nego ju jedemo zato što ona u sebi nema otrova.
Konvencionalna proizvodnja masovno koristi pesticide i oni na kraju dolaze u naša tijela bez obzira na to što nam pričaju proizvođači o tome. Naravno, zbog opće zagađenosti okoline nešto od tih pesticida dolazi do nas i preko biološki čisto proizvedene hrane, ali mnogo manje.
Udruženje potrošača napravilo je jednu studiju 2002. godine analizirajući tri grupe podataka kod dvadeset glavnih nasada kojom su otkrili da su naslage pesticida češće kod konvencionalno proizvedene hrane i da je u 66% slučajeva nivo pesticida bio viši.
Zato mislim da je veliki dio diskusija oko hranjivih sastojaka u stvari promašena diskusija. Vi možete reći da je omega-3 beskorisna za sprječavanje rastave braka, da, ali mi ju ne jedemo zbog toga. Isto tako, mi ne jedemo biološki čisto proizvedenu hranu da bsmoi tijelu dali više vitamina C, nego zato da smanjimo unos onih opasnih tvari koje se špricaju na hranu.
Sve u svemu, u SAD-u se jede samo 2,5 posto hrane proizvedene čisto biološki i s time se treba suočiti, kao i s tim da je biološki čista hrana mnogo skuplja. U ovom trenutku bilo bi mnogo važnije koncentrirati se na ishranu svježom hranom – biološki čistom ili ne – negoli diskutirati o prednostima jedne ili druge.
Žitarice noću
P: U novim reklamama od Special K reklamira se jedenje zdjelice njihova „Čokoladnog veselja Specijal K“ kao zdravi zalogajčić poslije večere. Što mislite vi o tome? I kad smo već na toj temi, što mislite o onim Special K proteinskim pićima?
O: To je jedna gomila govana.
Taj „zdravi“ zalogajčić poslije večere ima šećera u sebi, trans-masnoće – pogledajte na etiketu, djelomično i hidrogenizirano ulje od palminih sjemenki, iako su napisali da nemaju trans-masnoće i sadrži također fruktozni sirup od kukuruza s otprilike jednim gramom vlakana i dva grama proteina.
S koje planete je taj zalogajčić. O da, ako usporedite zdjelicu tog govna s jednom litrom sladoleda i tri čokoladna kolačića, onda je taj žitarični zalogajčić bolji izbor ,ali ne mnogo bolji.
Iako je to ustvari žalosno, mora se priznati da je njihov proteinski napitak Special K bolji od doručka većine Amerikanaca. Ali, to je nešto slično kao kad biste rekli da je voćna torta bolja od torte bez voća.
Ako je netko ozbiljan u vezi s prehranom, ne bi trebao gubiti vrijeme s takvim sranjem. U tom njihovom proteinskom napitku ima 10 gr. proteina, ali i 29 grama ugljikohidrata koje uključuju i šećer, canola ulja, kukuruzni sirup i gomilu drugih visoko prerađenih tvari.
Zašto bi netko, osim mene, uopće gubio vrijeme s tom stvarčicom. Ako želite jedan proteinski shake, onda uzmite visoko kvalitetni whey (sirutka) protein prašak i pomiješajte ga s nešto bobičastog voća i vode i to je onda prava stvar.
Istina u vezi dijete s grejpfrutom
P: Mislim da se sjećam vremena kad sam bio dijete i kad je moja majka išla na grejpfrut dijetu. U međuvremenu je ta dijeta bila osporena. Nedavno sam pak čuo da je grejpfrut zapravo dobar za skidanje sala i za zdravlje. Što je s time?
O: Da, i ja se sjećam tih vremena. Ustvari, u vrijeme prije interneta postojala je jedna dijeta koja je naokolo kružila, a zvala se „The Mayo Clinic Diet“. U osnovi se sastojala od grejpfruta uz svaki obrok plus jedna loša varijanta Atkinsove dijete. Ljudi su se kleli u nju, iako ona nije imala nikakvu vezu s Mayo klinikom koja se potpuno odrekla autorstva.
Za grejpfrut se vjerovalo da ima neke specijalne magične osobine u vezi izgaranja sala. Sjećam se da sam potrošio mnogo vremena na to da ljudima objašnjavam da se tu radi o gomili sranja.
Sada, međutim, ispada da ipak ima nešto u tom grejpfrutu. 2006. godine urađena je jedna studija u Scripps Clinic iz La Jolla u kojoj se istraživalo djelovanje grejpfruta na težinu i otpor prema inzulinu. (1) Oni su uzeli grupu koju je činio 91 gojazni pacijent i podijelili su ih u četiri grupe. Prva grupa dobivala je grejpfrutove tablete prije jela. Druga grupa je uzimala grejpfrutov sok. Treća grupa je dobivala pola grejpfruta i četvrta grupa je dobivala placebo dodatak.
Placebo grupa je izgubila samo oko 150 gr, ali ostale tri grupe su izgubile između 500 i 750 grama. Jedino je grupa sa svježim grejpfrutom dostigla statistički značajan nivo skidanja kila. Pod grupa onih koji su bili već u preddijabetičkom stanju su skinuli najviše sala. Također se poboljšalo stanje kod svih onih koji su imali rezistenciju na inzulin.
Autori su priznali da nisu razumjeli mehanizme po kojima su se te stvari odvijale,ali činjenica je da je to funkcioniralo. U svakom slučaju, grejpfrut je cjelovita hrana s malo kalorija, velikim volumenom i dobrim enzimima. Ona vas može zasititi i činiti dio dobrog programa za skidanje sala. Crvene i roza varijante grejpfruta imaju čak i anti-karcinogene likopine.
Soja i body building
P: Što mislite o soji kao zdravoj hrani, pogotovo za nas koji aktivno izgrađujemo mišiće?
O: Soja me uopće ne uzbuđuje. Ona ima takav sastav aminokiselina i, iako su pitoestrogeni u soji slabiji od estrogena, ipak su to ženski hormoni estrogen. Trebate li vi stvarno estrogene u svojoj dijeti? Daleko je bolje koristiti whey i kazein ili kombinaciju toga.
Većina hrane od soje (soja mlijeko, soja burger itd.) spada u junk food i nisu bolji od sranja koje nastoje zamjenjivati. Ipak, mora se priznati da tradicionalno fermentirani proizvodi kao što su miso i tempeh mogu biti zdravi.
Jedna zanimljiva stvar iz moje knjige: „150 najzdravijih hrana na zemlji“ za koju sam intervjuirao petnaest uglednih eksperata za prehranu i pitao ih da mi navedu deset najzdravijih namirnica. Što mislite koliko ih je spomenulo soju? Ni jedan.
Ja ne bih išao tako daleko kao moj prijatelj Charles Poliquin, koji je, koliko se sjećam, rekao jednu stvar koja se ne da štampati „Soja je za guzičare“, ali ipak mislim da se soja previše jede kao navodno zdrava hrana. Za bodybuildere bi očito bilo bolje da jedu nešto drugo, a ne soju.
Vlakna ili prevara?
P: Koje je vaše mišljenje o ovim novim sastojcima kao što je polidekstroza koji dolaze u svim mogućim hranama? Čitao sam da ga prerađivači hrane stavljaju u svaki proizvod jer ima je FDA dozvolila da se polidekstroza klasificira kao vlakno. Je li to smeće ili moj sladoled sada stvarno sadrži dva grama vlakna?
O: Postoji određeni broj sastojaka koje proizvođači stavljaju u hranu i nazivaju ih i etiketiraju kao vlaknima. Najpoznatiji su među njima polidekstroza i inulin.
Medicinski Institut dijeli sva vlakna na dvije velike grupe: dijetna i funkcionalna vlakna. Dijetna vlakna dolaze u tri oblika: topivi, netopivi i novi trend koje nazivaju otporni škrobovi.
Ime dijetni dolazi od označavanja stvarne hrane. To su vlakna koje smo dobivali u hrani od naših baka i koja su vezana s mnogim dobitima za zdravlje.
Funkcionalna vlakna odnose se na proizvedene sastojke kao što su polidekstroza i prirode sastojke kao što je inulin.
Polidekstroza je jedna vrsta zamjene za šećer koja je napravljena od dekstroze i sorbitola. Ona ima niske kalorije i niski glikemički indeks, što ju čini privlačnom za mnoge ljude. Potpuno je legalno da se etiketiraju kao vlakna u SAD-u i proizvođači to koriste. Iako je polidekstroza klasificirana kao „funkcionalno vlakno“, ipak mi ne znamo ima li ona prednosti kao tradicionalna vlakna iz voća i povrća. U Kanadi, naprimjer, nije dozvoljeno polidekstrozu na etiketama prikazivati kao vlakna.
Recimo također da je vrlo teško odvojiti i odrediti zdravstvene prednosti jedenja vlakana kada se radi o ishrani s visokim udjelom vlakana kao što su grah, povrće, voće, zobene pahuljice itd. Nitko nije posebno izdvojio zdravstvene dobiti od tih vlakana, a kamoli da je istražio djelovanje ovih novih umjetno dodanih vlakna u hranu.
U najmanju ruku postoji jedna studija koja je pokazala da ishrana s polidekstrozom poboljšala probavne funkcije (2), a ostale su pokazale da ona podržava rast probiotika – što bi očito značilo da to nije loša stvar. Ali je li ona jednaka u vrijednosti prirodnim vlaknima u hrani to ostaje otvoreno pitanje.
Inulin je također jedan od sastojaka koji se pojavljuje na etiketama i on spada u takozvana topiva vlakna koja hrane dobre bakterije tj. probiotike u našem probavnom traktu. Već samim time to je jedna dobra stvar. On također smanjuje glukozne i inzulinske reakcije.
Najbolja ulja
P: Vi ste pisali da je canola ulje upravo nešto suprotno od zdrave hrane. Što je s palminim uljem? Ja sam mislio da je to također loše, ali sada ga vidim svuda u trgovinama sa zdravom hranom.
O: Kao i kokosovo ulje, tako je i palmino ulje dobilo loš glas zbog relativno visokog nivoa saturiranih masnoća. Ali ako takva ulja nisu hidrogenizirana, onda nema apsolutno nikakvih razloga da ih izbjegavamo.
Dobro biološko crveno palmino ulje ima oko 10% omega 6, 40% omega 9 (monosatrurirane masnoće) i oko 50% saturiranih masnoća. Ono ima jako visoki nivo isparavanja (450 stupnjeva),što ga čini vrlo stabilnim za kuhanje. Ono je crveno jer ima visoki udjel u beta-karotinu.
Ja ga ne bih učinio mojim jedinim uljem, ali ne vidim nikakav razlog da ga ne koristim ponekad.
Lista istraživanja i/ili linkova po navedenim rednim brojevima:
- Grapefruit and weight loss
- Z Jie, L Bang-Yao, X Ming-jie, L Hai-wei, Z Au-kang, W Ting-song, and S Craig. 2000. Studies on the effects of polydextrose intake on physiologic functions in Chinese people. Am. J. Clin. Nutr. 72: 1503-9