Priča o transformacijama i zašto često nemaju happy end

Kad god objavim neku od velikih transformacija svojih klijenata, bilo da se radi o gubitku velikog broja kilograma ili pak o dobivanju impresivne mišićne mase, inbox mi zatrpaju upiti i komentari sljedećeg tipa: Blago njemu/njoj, i ja bih tako, koliko kemije se koristi? Jesu dosta dva treninga tjedno? I slično. I većina tih komentara me ljuti jer onda shvatim kako su ljudi inertni i lijeni, kako malo znanja imaju. Ne znaju koja hrana spada u ugljikohidrate, koja u masti, a koja u proteine. Naravno, ne znaju ni za što je zadužena koja makrokuhinja nutrijenata.

Ono što mi najviše diže tlak je činjenica da ne shvaćaju da je za veliku promjenu potrebno i uložiti veliki trud – promijeniti životne navike, stvoriti nove, dići se po snijegu i kiši… Da bi postigli takav rezultat morali su prvo pobijediti sebe i onda uložiti sve, a prije svega snagu volje, kako bi izdržali. Jer, iako bi bilo sjajno da su takve transformacije moguće preko noći, one se odvijaju postupno, mjesecima i ostavljaju jako malo mjesta za kikseve. I zato se rijetko događaju, jer puno je lakše odustati i proklinjati lošu genetiku za pretilost/mršavost/nedefiniranost.

Samo potpuna predanost cilju vodi do rezultata

Što želim reći? Želim reći da velike promjene zahtijevaju veliku posvećenost cilju u svim životnim aspektima i ako niste mentalno dovoljno jaki, odustat ćete na prvoj prepreci. Nekome će biti to razočaranje rezultatom nakon tri treninga, netko se neće pridržavati jelovnika, netko će trenirati, ali će davati 20 posto sebe… S takvim pristupom rezultat je nedostižan, a pojedinci koji to rade zapravo se samozavaravaju tražeći izlike, ne shvaćajući da je zapravo jedini problem koji imaju onaj u njihovoj glavi. Jer tijelo će odraditi sve što mu mozak naredi, a glava odustaje puno prije mišića. Imajte to na umu svaki put kad poželite instant rezultate.