Pioniri modernog bodybuildinga iz 19.stoljeća

Pioniri modernog bodybuildinga
U 19. stoljeću drevna tradicija dizanja utega i različitih tereta (npr. od kamena) polako prerasta u sport koji se u Europi koristio kao oblik zabave gdje su profesionalni snagatori demonstrirali svoju snagu dižući različite terete. Pri tome im izgled tijela nije predstavljao nikakav imperativ jer su uglavnom bili debeli i izgledali neproporcionalno.
U isto vrijeme u Americi se interes za snagu i dizanje utega razmatrao u smislu unaprijeđenja zdravlja. Razlog tome je bila pojava zdravstvenih problema šire populacije ljudi, uzrokovane preseljenjem većeg broja ljudi sa farmi u gradove te brzim razvojem tehnologije, izuma automobila, pojave industrijski prerađene hrane, nedostatka kretanja i vježbanja, odnosno nagle pojave sedentarnog načina života.
Stručnjaci su pokušavali podići opću svijest o važnosti zdravog načina života pri tom tražeći neki uzor koji će utjeloviti sve ono što su promovirali. Takvo nadahnuće ubrzo su pronašli u uglednom europskom snagatoru, bio je to ”glavom i mišićima” – Eugen Sandow.
Eugen Sandow (1867 – 1925)
Eugen Sandow (1867 – 1925), rođen u Njemačkoj kao Friedrich Wilhelm Müller, bio je pionir bodybuidlinga poznat i kao ”otac modernog bodybuildinga”. Osim snage imao i nešto što ga je izdvajalo od drugih snagatora toga vremena – bila je to njegova estetska komponenta.
Bio je zgodan čovjek koji je uživao privlačiti pažnju svojim mišićavim tijelom kao i egzibicijama snage. U Viktorijansko doba muškarci su nosili slojevitu odjeću i vrlo malo umjetnika je koristilo golo muško tijelo kao inspiraciju. Zato su se i muškarci i žene divili njegovoj simetriji i mišićnoj razvijenosti, što je za ono vrijeme bilo nešto potpuno novo i revolucionarno, dok je on ”odjeven” samo u smokvin list pozirao u staklenom kućištu.
Ludwiga Durlachera
Kada je 1889.god. u Bruxsellesu posjetio gym svoga prijatelja, također snagatora, Ludwiga Durlachera poznatijeg kao ”profesor Atilla”, ovaj je prepoznao Sandow potencijal, postao mu mentor i ohrabrio ga da ode u London na strongman natjecanje. Ma tom natjecanju je pobijedio i postigao instant slavu, što je pokrenulo njegovu karijeru atletske superzvijezde te je počeo nastupati pozirajući i demonstrirajući svoju snagu na različitim događanjima diljem V. Britanije.
1890.god. svoju karijeru nastavio u Americi gdje je na turneji diljem zemlje bio predstavljen kao ”Najjači čovjek na svijetu”. Razvio je vrlo progresivan sustav vježbanja i izdao nekoliko knjiga, među kojima i ”Bodybuilding” (1930.god. u Londonu) – od tada se tjelesno oblikovanje i ovakav sustav vježbanja u anglosaksonskim zemljama naziva bodybuilding.
Sandow je odlazio u muzeje mjereći proporcije skulptura antičkih sportaša, što mu je pomoglo da razvije svoj ”grčki ideal” odnosno formulu ”savršenog tijela”, i tako je postao jedan od prvih atleta koji je ciljano razvijao svoju muskulaturu prema tim zadanim standardima.
Također, izdao je jedan od prvih bodybuilding časopisa ”Physical Culture” (kasnije nazvan ”Sandow’s Magazine of Physical Culture”) i organizirao natjecanja na kojima su se po prvi puta uspoređivale tjelesne mjere natjecatelja, a nije se mjerila snaga količinom podignutog tereta. Na tim natjecanjima pobjedniku je poklanjao statuu sa vlastitim likom a koja i danas predstavlja najvrjednije priznanje u svijetu profesionalnog bodybuildinga – pobjedu na Mr. Olympia.
Zbog velike potražnje za utezima, knjigama i časopisima Sandow je oko sebe stvorio čitavu industriju i prilično se obogatio, a zahvaljujući svojoj slavi bio je i osobni trener kralja Georgea – što mu je omogućilo još veći utjecaj na razvoj bodybuildinga. Poginuo je u prometnoj nesreći 1925. god.
Pročitajte slijedeći članak: Bodybuilding modernog doba: 1920-1930