Autoportret bodybuildera – Zoran Heriban

Pozdrav ekipa! Ja sam Zoran Heriban i dolazim iz Crikvenice.

24.5.2014 . napunio sam 30 godina te na Državnom prvenstvu u Sisku postao prvak u BB-u do 90 kg te apsolutni pobjednik. Osim toga, time sam na najljepši mogući način obilježio 15 godina bavljenja bodybuildingom.

Visok sam 179 cm, a natjecateljska težina kreće mi se oko 88 kg. Van sezone ne osciliram puno – možda 7, 8 kg tako da se vrtim oko 95 kg.

Svoj prvi nastup imao sam prošle godine na Državnom prvenstvu u Zadru kada sam u kategoriji BB do 90 kg zauzeo 3. mjesto.

Moram priznati da je prvi put uistinu bilo teško. Nisam dovoljno poznavao svoje tijelo kako bih mogao tempirati formu, niti sam mogao zamisliti što me čeka zadnji tjedan priprema, a kamoli na sam dan natjecanja. Potrebno je tempirati stotine detalja, a svaki taj segment u konačnici je jako bitan.

Ove sam godine u pripreme ušao mudriji, s više iskustva te dva tjedna prije državnog zablistao na Križ Openu i zauzeo prvo mjesto u teškoj kategoriji te odnio titulu apsolutnog pobjednika. Pobjeda me iznenadila s obzirom na to da sam pobijedio ljude poput Vrbančića, a na koje sam se osvrtao kao na svojevrsne uzore. Dva tjedna kasnije sve sam to ponovio na državnom, iako nisam bio potpuno zadovoljan formom. To pripisujem neiskustvu držanja forme za natjecanja u razmaku od 2 tjedna.

Ovom sam sezonom prezadovoljan te sam do 9. mjeseca na zasluženom odmoru. To ne znači da neću trenirati i jesti kvalitetno, nego jednostavno nema onog „hardcore“ pristupa te sve manje-više radim prema instinktu. Primjerice, ako mi se 2-3 dana ne trenira, neću, isto tako ako mi se trenira 2 puta taj dan, trenirat ću. Isto tako i s hranom, mogu imati 2 „cheat“ obroka tjedno ako poželim, umjesto jednom kao u pripremama.

Inače, prehrana mi se, pogotovo u pripremama, bazira na jajima, posnom siru, mesu te proteinskim shakeovima. Kako se pripreme približavaju kraju, tako povećavam unos povrća kako bih zavarao glad koja je u zadnjim tjednima priprema stalni pratioc. Cheat mealova je sve manje i manje, a ako se koji i dogodi, napravim ga sam kombinacijama ,,dopuštenih” namirnica.

Što se tiče treninga, on se u pripremama ne razlikuje puno od vansezonskog treninga. Treniram 5x tjedno, svaku skupinu zasebno, 3-4 vježbe, isto toliko serija te 8-12 ponavljanja. Tijekom priprema radim i kardio ujutro natašte 5x tjedno, a van sezone 2-3x tjedno.

Kako je sve počelo….

Sve kreće našim prvim ulaskom u teretanu. Ljudi koji imaju duži staž u ovom hramu zapravo nesvjesno mogu odrediti naš put, bio on ispravan ili neispravan. Ako uzmemo u obzir da s 15 godina prolazimo najturbulentnije razdoblje u životu onda je jasno koliko su nam potrebni uzori na koje ćemo se ugledati i koji će nam dati smjernice. Ja sam tu imao sreće, ljudi koje sam sreo bili su pravi sportaši i ljudi. O njima sam čuo samo riječi hvale i zbog toga bio spreman prihvatiti njihove savjete. Ne želim nikog imenovati, to ću ostaviti za neki drugi put.

Prvi doticaji s utezima bili su orijentirani na svladavanje tehnika osnovnih vježbi. Nije bilo sprava. Samo manje-više šipke, bučice i hrpa ploča. Baza je bila postavljena. Tako je sve krenulo, a sve ostalo je povijest.

Dugo sam radio bazu i već tada bio, prema mišljenju mnogih, stepenicu iznad većine. Znajući da bez prehrane nema ni kvalitetnih rezultata, malo po malo počeo sam i o njoj čitati i učiti. Tada nisam imao novaca za preparate. Njih sam tek po završetku školovanja počeo koristiti kada sam počeo i raditi.

Uglavnom sam tijekom cijele godine trenirao, ljeti malo manje zbog posla. Dogodile su se i neke ozljede koje su rezultirale kraćim i dužim pauzama, ali zanimljivo da ni jedna nije bila izazvana u teretani, već se radilo o drugim situacijama, poput pada s motora (2009.). Nakon te ozljede, morao sam napraviti pauzu od gotovo godinu dana koja me, što se tiče stečene forme bacila jako ,,unazad”, te sam morao početi gotovo ispočetka. Više nego ikad želio sam sebi dokazati da se mogu vratiti. Kontinuirani rad i predanost doveli su me do ovogodišnjih pobjeda.

Za kraj, napomenuo bih svima koji imaju natjecateljske afinitete ili samo žele imati tijelo poput bodybuildera – bodybuilding nije nešto čime se možete baviti par sati na dan… To je način života koji određuje vašu svakodnevnicu, od prehrane i treninga do spavanja. Zahtijeva i traži potpunu predanost, žrtvu i odricanje te upornost koja će zasigurno, kad-tad uroditi željenim rezultatom.

Autor: Zoran Heriban