Ozljede: Puknuće ahilove tetive
Ahilova je tetiva ime dobila po grčkom junaku Ahileju, kralju Mirmidonaca, kojega je majka morska nimfa Tetide da bi ga učinila besmrtnim okupala u čudotvornoj rijeci Stiks. No, zaboravila je smočiti petu za koju ga je držala dok ga je uranjala u rijeku tako da je to mjesto ostalo jedina ranjiva točka na njegovu tijelu. Ahileja je ubio Paris koji ga je pogodio otrovnom strelicom u petu. Ahilovom tetivom nazovamo veliku tetivu koja se nalazi na stražnjoj strani gležnja. Ona spaja velike mišiće lista potkoljenice (gastrocnemius i soleus) s petnom kosti.
Ozljeda tetive
Tetiva postaje upaljena nakon dugotrajnog izlaganja opetovanoj mikrotraumi. Smatra se da ova povreda čini 15% svih trkačkih povreda. Upala ahilove tetive predstavlja proces zapaljenja u tkivu tetive koji je praćen degeneracijom tetive. Što upala tetive duže traje to se sve više narušava normalna struktura tetive i slabi njena snaga i funkcija. Na kraju ukoliko se ne liječi može doči do puknuća tetive.
Puknuće tetive
Puknuće Ahilove tetive obično nastaje neizravnim djelovanjem sile. Do puknuća dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive (prilikom započinjanja trčanja i/ili sprintanja), zbog nagle kretnje stopala prema gore koje je prethodno bilo maksimalno svinuto prema dolje (prilikom skoka), ili pak zbog nagle neočekivane kretnje stopala prema gore u slučaju kada se čovjek posklizne na stubi ili prilikom pada u rupu na cesti/sportskom igralištu. U trenutku ozljede osoba osjeti snažnu bol, a često i čuje prasak koji se opisuje kao zvuk koji se dobije prilikom pucketanja bičem.
Nakon ozljede osoba otežano hoda, tj. šepa, više ne može potrčati, a glavni simptom je da ne može stati na prste ozlijeđene noge. Osim toga, ne može stopalo ozlijeđene noge svinuti prema dolje protiv otpora, a dva do pet centimetara iznad pete palpira se udubljenje u tetivi. Liječenje ove ozljede vrši se neoperacijski ili operacijski. Prvo se predlaže češće osobama starije životne dobi koje nisu sportski aktivne te osobama kojima bi operacija zbug drugih zdravstvenih problema mogla biti rizična. Kad se govori o operacijskom liječenju, misli se na klasične metode šivanja tetive šavovima i pojačanja mjesta puknuća prišivanjem dijela okolnih tetiva. Osim te metode, često se rabi i tzv. perkutana metoda tijekom koje se šivanje puknute tetive čini šavovima bez da se čini veliki kožni rez.
Prednosti te metode su:
- znatno manji kožni rez,
- mogućnost izvođenja operacije u lokalnoj anesteziji te
- uspostavljanje ranog aktivnog pokreta.
Nedostatci te metode su:
- veći broj ponovnih puknuća tetive (reruptura) nego nakon klasičnog operacijskog zahvata te
- mogućnost oštećenja živca.
Nakon operacije potrebna je još imobilizacija sadrenom čizmom ili nekom od specijalnih ortoza u trajanju od šest do osam tjedana.
Premium
